Kapitenka Hrvatske o Ćamili Mičijević: Rekla sam joj da mora naučiti našu himnu

Prošle smo mlađe kategorije, rodilo se prijateljstvo, nastavilo se niz godina i traje još uvijek. A onda jedan dan zadesila ju je povreda. Nazvala je u suzama, plačući i jecajući, 'puklo je, osjetila sam, puklo je…' Šest mjeseci borbe s koljenom, ostala je pozitivna Ćana bez mana u svakom trenutku. Slavili smo mjesece koji prolaze i željno iščekivali njen povratak. Prva utakmica nakon duge pauze.. iščekivanje, uzbuđenje… početak utakmice.. Ćamila na podu… koljeno!!! Šok i nevjerica, isto koljeno, drugi put zaredom! Zovemo, ne javlja se… danima se ne javlja… Svi smo zabrinuti, Ćamila u dalekoj Mađarskoj bez odgovora. Sigurna sam da je u tim trenucima dotakla dno svog života. Onako kako ja ne mogu opisati emocije ponosa i sreće kad sam je gledala cijelo ovo prvenstvo, tako se riječima ne može opisati njeno stanje tada, loše stanje. Ne mogu ni zamisliti što joj je sve prolazilo kroz glavu… Emotivna, krhka Ćamila zasukala je rukave; mentalno se izdigla iznad svoje uzastopne povrede i drugi put zaredom posvetila se oporavku povrede koljena.

Svi će reći što je drugo mogla… ali koliko ih se samo ostavilo rukometa zbog povreda. I ona je možda ,dok je po drugi put učila hodati, razmišljala o tome, bilo joj je teško, iznimno teško, na rubu da poludiš…. Poludiš, ali prohodaš. Prohodaš, protrčiš, proigraš. I vraća se drugi put nakon duge dvije godine! Ona krhka Ćamila postaje čvrsta, stabilna osoba, potpuno novoizgrađena, a kako i ne bi, pakao je prošla. Sezona prekinuta radi korone, još i to rekla je!!

Prima zanimljivu ponudu, jednog od najboljih klubova u Evropi, mog i njenog aktuelnog kluba francuskog Metza. Govorili su: 'Kapi, nije ona spremna za to, prevelik je to izazov.' Nisu vjerovali. Odgovarala bih im da mora igrati s najboljima da se vrati kao najbolja. Imala sam potpuno povjerenje u nju. I nikad ni u jednom trenutku nije podbacila. I znala sam da neće. Znala sam da će objeručke uhvatiti dobivenu priliku i dati sve od sebe da je ne ispusti i da ne razočara…

I evo je… najveća rukometna scena Evrope. Evropsko prvenstvo. Ne ispušta priliku i dovodi Hrvatsku do povijesnog uspjeha. Bronzana medalja! Ali nije je osvojila samo Ćamila. Osvojilo je zajedništvo. Osvojilo je međusobno poštovanje i ljubav. I velika borba!

Ćamila koja je veliki prijatelj prije svega, prošla je sa mnom najljepše trenutke karijere, bila uz mene, uz moje rame (Final 4, najbolja rukometašica Hrvatske).. Prošla je sa mnom i ove godine najteži trenutak moje karijere, veliki šok i povredu. Rekla je da ne želi otići bez mene, da ne želi igrati bez mene, rekla sam joj da se ostavi mene i da tamo ide igrati sada za mene!!!

Tokom prvenstva poslala mi je poruku kasno u noći: 'Trudim se, trudim se i dajem još više nego što mogu, jer znam koliko bi se ti trudila!'

I to vam je osvojilo medalju. Ni Ćamila, ni Tea, ni Vale,,ni Lara, ni Keti, ni Ana… nego borba jedna za drugu. Zajedništvo, ravnopravnost i ponešto rukometa.

Gradili smo, gradili i sagradili. Sagradili smo bronzu!! I nećemo dopustiti da iko to sruši. Nećemo jer želimo nadograđivati. I nadogradit ćemo! Ja, nadam se, u dobro poznatoj, prirodnoj ulozi.

Hvala Hrvatskom rukometnom savezu na ovoj novinarskoj ulozi koju su mi dodijelili ovo prvenstvo. Nadam se da nisam razočarala ukazano povjerenje.

Kao što nisu ni one! Moje velike bronzane cure! Hvala vam!", napisala je Kapitanović.

Podsjetimo, treće mjesto na Evropskom prvenstvu najaveći je uspjeh ženskog reprezentativnog rukometa u Hrvatskoj, reprezentacije koja je na posljednja dva Evropska prvenstva (2016. i 2018.) bila posljednja 16.