Enid Tahirović: "Klupa je bila kratka"
Iako ima 37 godina nadanja su mu ista kao i kada je tek ulazio na svjetsku rukometnu scenu. Svojim odbranama protiv Srbije u Skenderiji oduševio je sve poklonike ovoga sporta. Vrhunskim predstavama u sarajevskoj Bosni skrenuo je pažnju na sebe. Odlazi u Sloveniju. Odlični nastupi u Cimos Koperu nagovijestile su njegov angažman u klub sa većim ambicijama. Izbor je pao na njemački Frisch Auf ! Göppingen, iako su se za njegove usluge zanimali brojni evropski timovi. Brzo se dokazao u ligi koja spada među najjače na Starom kontinentu.
Za Sarajevo-x.com Tahirović govori o utakmicama sa istočnim susjedima, prognozira scenarij raspleta u grupi, otkriva do kada planira igrati rukomet, ističe utakmice koje su mu se urezale u sjećanju.
U kvalifikacionim utakmicama za kontinentalnu smotru prvo smo pobijedili Srbiju u Skenderiji, a nakon toga poraženi smo od istog protivnika u Nišu. Kako ste vidjeli ove dvoboje?
Mislim da su obje utakmice odigrane u fer atmosferi.U Sarajevu nas je inspirisao sjajan ambijent. Odbrana je odradila svoj dio posla, dok je i napad bio na visini zadatka. Sve je funkcionisalo fantastično. Bodovi iz tog susreta dali su nam dodatni psihološki poticaj. U Niš smo otputovali sa dosta optimizma. Nije nas ponijela euforija nakon trijumfa. Cijela ekipa bila je čvrsto na zemlji. Prvi dio pokazao je da imamo kvalitet.
Ipak, drugo poluvrijeme bilo je ispod nivoa. Zbog čega?
Nastavak je donio pad koncentracije. Umor je učinio svoje. Uprkos činjenici da smo dali sve od sebe, podatak da je cijeli teret podnijelo šest ili sedam igrača govori samo o sebi. S druge strane suparnik je rotirao jedanaest rukometaša. Presudila je duža klupa protivnika. Poslije utakmice mnogi su nam čestitali, ali pokazatelj da smo daleko od svog cilja ne može zadovoljiti naše ambicije. Bili smo opterećeni velikim bodovnim ulogom, a na kraju se sve zaboravlja osim rezultata. Parirali smo koliko smo mogli, a nedostajalo je i sreće. Mislim da se nismo obrukali.
Kako prognozirate rasplet u grupi?
Dok god ima nade, treba igrati. Nećemo se opteretiti rezultatima suparnika, jer to bi još više otežalo situaciju. Trebamo vjerovati u ovo što imamo i zaboraviti na sve probleme, gledati pozitivno na sve što nas očekuje i to nam mora biti jedina preokupacija. Glavni teret trebamo iznijeti mi koji smo godinama stvarali ovo što imamo.
Jeste li zadovoljni svojim učinkom i kako komentarišete činjenicu da publika itekako cijeni Vaš rad?
Mogu biti zadovoljan, mada uvijek može bolje. Svaka odbrana donosi samopouzdanje, a kada vas uz to bodre navijače posao ide lakše. Ja sa publikom imam poseban odnos, naročito u Skenderiji. Velika je čast kada možeš uživati podršku navijača. Očekivanja su uvijek ista. Traži se rezultat i odlične igre, a to nije moguće baš uvijek ostvariti zbog okolnosti u kojima se nalazite.
Do kada mislite biti aktivni, s obzirom na godine?
Sa klubom imam ugovor do polovine 2010. godine. Danas se granica pomjerila pa stoga, ako bude sve kako treba i ako me zaobiđu povrede, mislim da ću moći još koji godinu odgovoriti zahtjevima vrhunskog rukometa.
Šta poslije toga?
Sa RK Bosna ima dogovor da se jednoga dana vratim. Uostalom, valjda će se naći neko mjesto za mene.
Da li u ulozi trenera?
Upisao sam trenersku školu, koja sada stoji zamrznuta. Trenutno se ne vidim na tom mjestu, ali svakako da ću ostati vezan uz sport. Vidjet ćemo!
Vratimo se Vašem trenutnom klubu. Možete li nam reći nešto više o Frisch Auf ! Göppingenu?
To je kolektiv koji je 70-tih godina bio osam ili devet puta prvak Njemačke. Učestvovali su u formiranju Bundeslige. Pored muškog postoji i ženski klub koji se takmiči u elitnoj konkurenciji. Trenutno smo peti na tabeli, a pred nas je postavljen cilj da budemo oko osmog mjesta. Zasad smo prevazišli očekivanja. Klupska organizacija je na zavidnom nivou. Zaista je lijepo. Svaka utakmica je poseban doživljaj, tribine su gotovo uvijek popunjene. Kada sam tek stigao, navijači su sa strepnjom iščekivali moje partije. Naime, u klubu je veliki trag ostavio jedan češki golman, pa su s razlogom strahovali. Prvom utakmicom sve je nestalo.
Kakav je zdravstevni bilten?
Ja sam u karijeri zadobio dvije ozbiljnije povrede. Prvu 2000. godine kada sam ozlijedio ahilovu tetivu. Poslije sam još imao lom palca desne ruke. Završilo se operativnim zahvatom. U posljednje vrijeme sve je OK. Samo da ovako potraje.
Pratite li nastupe "studenata"?
Svakako. Dominatni su u ligi i mislim da će to potrajati godinama. Sa nostalgijom se prisjetim najljepših sezone u bordo dresu i prepunih tribina.To je bila strašna generacija, odlično vođena, igrali smo vrhunski.
Možete li izdvojiti najljepše trenutke karijere?
Bilo ih je više. Kada si mlada razmišljaš samo da uskočiš unutra, da igraš. Moj debi u reprezentaciji, šampionska titula sa Bosnom, gostovanje Hamburga u glavnom gradu BiH i osvajanje Kupa sa Koperom su emocije koje su se urezala sva vremena. To se ne može zaboraviti...
Od kojeg trenera ste najviše naučili?
Svaki ima nešto svoje, posebnu filozofiju rada. Ne bih nikoga nešto posebno izdvojio. Sada me treniraju Banjalučani Velimir Petković i Aleksandar Knežević. Veliki profesionalci.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Najčešće odem na piće, a volim i prošetati. To je to otprilike.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
