{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


INTERVJU
/
Zijad Švrakić za Klix.ba: Sarajevo je iskočilo iz okvira BiH i primaklo se Evropi

30.5.2015. u 10:05
297
46
Zijad Švrakić za Klix.ba: Sarajevo je iskočilo iz okvira BiH i primaklo se Evropi
297
Zijad Švrakić je prošao kompletnu omladinsku školu FK Sarajevo. Prvi profesionalni ugovor sa koševskim timom potpisao je 1979. godine te je ubrzo naslijedio dres sa brojem sedam od Safeta Sušića. Bio je član druge generacije Bordo tima koja je dotakla vrh u jugoslavenskoj ligi 1985. godine.
ZIjad Švrakić kao trener u Omanu
ZIjad Švrakić kao trener u Omanu


Nakon odlaska sa Koševa igrao je u Turskoj. Nastupao je za Adanu, Galatasaray, Ankaragücü i Karşıyaki. Uspješnu igračku karijeru završio je na Malti, gdje je nosio dres Rabat Ajaxa. Upisao je i nekoliko nastupa u dresu reprezentacije bivše Jugoslavije. Stariji navijači pamte ga kao igrača koji je jednim potezom mogao riješiti meč.

Potom je uplovio u trenerske vode. Radio je na Malti, u Kuvajtu, a posljednjih godina i u Omanu. U razgovoru za Klix.ba govorio je o svom poslu, ambicijama, početku karijere, FK Sarajevo, nekadašnjoj jugoslavenskoj ligi...

Posljednjih nekoliko godina proveli ste u Omanu. Kakve dojmove nosite?

Tako je, bio sam posljednje dvije godine u Omanu, prije toga pet godina u Kuvajtu. Često se vraćam dole jer su iskustva dobra. Naravno, teško se adaptirati na tempereture koje su visoke, ali čim prođe septembar, bude lakše.

Sve je uređeno, nema nikakvih problema. Lako je dole raditi, jer su uslovi idealni. Nogomet danas svi treniraju, mislim da u Kuvajtu i Omanu igraju brz nogomet. Ako poredimo sa našom ligom, mislim da igraju brže. To je vjerovatno zbog njihove genetike. Dovoljan im je jedan dan odmora da se vrate. Da mi imamo takve uslove bili bismo jači vjerovatno za 70 posto.

Možete li se vratiti na početak igračke karijere. Kako je počela ta priča?

Ja sam dijete Sarajeva. Upisao sam se u školu nogometa kada sam imao deset godina, to je bilo 1970. Otišao sam 1987. godine sa Koševa. Od malih nogu bio sam vatreni navijač Sarajeva i Bosne. Kada sam zaigrao za prvi tim bio je to neki logičan slijed događaja. Kao dječak sam maštao da ću jednoga dana biti profesionalni nogometaš. Uspio sam, preko nogometa sam obišao svijet, naučio jezik i živio od toga. Dobio sam i tursko državljanstvo. Iskreno, niko mi nije pomagao na početku, nisam imao vjetar u leđa. Moram istaći da mi je Fuad Muzurović pomogao pri transferu u Tursku.

Debi za prvi tim sigurno pamtite?

Naravno, igrali smo protiv Veleža i to je ostalo urezano u sjećanje. Mislim da su cijele Bjelave došle na Koševo, jer sam odrastao u tom dijelu grada. Pamtim da sam pred utakmicu bio nervozan, ali kada sam izašao na teren raja me maksimalno podržala. Pružio sam dobru partiju.

Sjećam se i dvije vezane utakmice poslije toga. Prva je bila u Tuzli protiv Slobode. Tada sam predriblao sve i postigao pogodak, a to je ujedno bio i prvi gol u dresu prvog tima. Tri dana poslije smo igrali sa Željom na Koševu. To je meni bio prvi vječiti derbi, uspio sam poentirati, prošao sam sa strane i šutirao, lopta je mislim zakačila Ćilića i završila u mreži. Bio sam sretan isto kao i u Beogradu kada sam Crvenoj zvezdi dao spektakularan gol.

Mnogi kažu da ste fantastično igrali mali nogomet?

Rodio sam se kod Studentskih domova na Bjelavama i tu sam stalno igrao nogomet. Taj mali nogomet mi je posebno ležao. Igrao sam izuzetno dobro, to će vam potvrditi učesnici turnira. Mislim da sam ja bio najbolji strijelac turnira u Skenderiji koji su organizovale Večernje novine. Dvije godine zaredom sam bio prvi topnik. Na jednom turniru sam u šest ili sedam utakmica dao 23 gola. Kada sam otišao vani dolazio sam da igram na čuvenom FIS-ovom turniru za Bracinu Vrbanjušu. No, morao sam paziti da se ne povrijedim. Turnir u sarajevskom FIS-u bio je odličan. Mislim da je FIS-gol bio najjači turnir u nekadašnjoj Jugoslaviji. Premda, generalno, sport je u to vrijeme bio nešto drugo. Bila je ona luda strast za nogometom. Mi smo odlazili da se nadigravamo, a čujem danas ima turnira na kojima kao "mora neko pobijediti".

Zijad Švrakić kao igrač (sasvim desno)
Zijad Švrakić kao igrač (sasvim desno)


Kada danas razmislite, kojih vam je pet minuta u karijeri bilo najteže?

Izdvojio bih 1984. godinu kada smo bili u Libiji na pripremama. Bio sam u dobroj formi, a te godine išlo se na Olimpijadu u Los Angeles. Bio sam već u januaru izabran za putnike u SAD-a. Međutim, odmah nakon toga napukao mi je zglob lijeve noge. Imao sam veliku pauzu i bilo je bolno. Ta povreda mi je obilježila karijeru. Možda zvuči neskromno, ali bih, prema igri koju sam pružao, bio među pet najboljih igrača lige u to vrijeme.

Jeste li bili sujevjerni kada ste igrali utakmice?

Recimo, vodio sam računa da prvo desnom nogom zakoračim na teren. Nikada nisam bio neki tremaroš. Jednostavno, nogomet sam shvatao kao igru i želio sam uvijek da pobijedim.

Na kojem vam je stadionu u bivšoj jugoslavenskoj ligi bilo najteže igrati?

U Podgorici zbog lošeg terena, a u Prištini zbog navijača. Tu je bilo izuzetno nezgodno. Domaći tim je bodrilo 20 hiljada vatrenih pristalica. Lijepo je bilo igrati u Beogradu, Zagrebu i Splitu. Za boljitak nogometa na ovim prostorima rješenje je regionalna liga. Nešto kao i košarkaška koja je davno krenula. Pitanje je samo kako to organizirati. Spas je u kvalitetu. Bila bi bolja posjeta, bolji marketing i sve ostalo.

Možete li prokomentarisati aktuelna dešavanja u FK Sarajevo?

Ovo što je do sada uradila ova uprava na čelu sa Edisom Kusturicom je fantastičan posao. Moramo se nakloniti i reći – svaka čast. Od Sarajeva su napravili klub koji pravi dobre stvari. Uozbiljili su sve to. Čelnici kluba imaju moderna shvatanja. Prošle godine je osvojen Kup BiH, a ove godine će najvjerovatnije biti i titula. I u omladinskom pogonu je dobra situacija. Sarajevo se primaklo Evropi i odskočilo od BiH.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: