{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


VIDEO
/
Oni su heroji nogometne reprezentacije BiH

S
3.1.2010. u 13:56
0
23
Oni su heroji nogometne reprezentacije BiH
0
Oni su heroji nogometne reprezentacije BiH
Nogometna reprezentacija BiH je prvu kvalifikacionu utakmicu odigrala sa Albanijom 30. novembra 1995. Od tada pa do danas mnogo igrača nosilo je dres naše nacionalne vrste, neki su bili samo prolaznici, neki su afrimisali svoje ime, dok su pojedini ostavili upečatljiv trag.
Napravili smo listu igrača koji su završili nogometnu karijeru, a za BiH su učinili mnogo. Takav izbor bio je plod rezultata kako u klubovima, tako i nastupima u državnom dresu. Zajednička osobina za sve jeste da su bili izuzetno privrženi uz svoju domovinu. Neki od njih imali su ponudu da nastupaju za druge zemlje, ali su se pristojno zahvalili na pozivu. Niti jedne sekunde nisu vagali. Apsotrofirali su da je njihov izbor BiH. Dugo vremena su igrali zajedno za nacionalni tim (osim Kodre), nažalost nisu izborili odlazak na jedno veliko takmičenje. Izabrali smo sljedeće igrače.

Meho Kodro

Nogometnu karijeru počeo je pisati u mostarskom Veležu. Prvi profesionalni ugovor sa „rođenima“ potpisao je u trenucima kada je na klupi Mostaraca sjedio Duško Bajević. Odigrao je i dvije utakmice za reprezentaciju Jugoslavije. Poslije Veleža igrao je u Real Sociedadu, gdje je poentirao 73 puta u 129 utakmica. Fantastične partije nisu ostale nezapažene, pa je 1995. godine preselio u Barcelonu. Došao je na zahtjev legendarnog Johanna Cruyffa. Dres katalonskog velikana nosio je u 32 utakmice. Postigao devet golova, od toga dva najljućem rivalu, Real Madridu (10. februara 1995.). Sa Barcom je osvojio španski Superkup. Nakon toga igrao je još za Tenerife, Deportivo Alaves i Maccabi iz Tel Aviva. Bila je zadivljujuća njegova lakoća postizanja golova.



Upisao je 13 nastupa u dresu bh. reprezentacije. Protivničku mrežu pogodio je u tri navrata. U dvije prijateljske utakmice bio je i šef državne nogometne selekcije (Makedonija i Japan), ali je smijenjen nakon nesuglasica sa čelnicima NSBiH.

Sergej Barbarez

Bio je simbol nogometne reprezentacije. Nekadašnji igrač „rođenih“ spada u najomiljenije i najcjenjenije sportske figure u BiH. Karijeru je počeo u Bundesligi. Naime, 1991. je posjetio ujaka u Njemačkoj i kad se spremao vratiti u Mostar, ujak mu je sredio da dva tjedna trenira s Hannoverom. Igrač koji je dotad nastupao za Velež, toliko se svidio treneru da ga je ostavio u klubu. Kasnije je igrao za Union Berlin, Hansu iz Rostocka, Borussiu Dortmund, HSV (bio kapiten tima) i Bayer Leverkusen. Najveći trag je ostavio u Hamburgu gdje se zadržao šest godina, odigrao 174 utakmice i poentirao 65 puta. U sezoni 2000/01 bio je prvi topnik njemačke nogometne elite. Za nogometaša godine u BiH proglašen je 2001. i 2003., a titulu sportiste godine u BiH ponio je 2005.

U državnom dresu debitovao je u Argentini 1998. godine kada su nas Batistuta i društvo u prijateljskom dvoboju savladali 5-0. To je bio ujedno i najteži poraz naše nacionalne vrste u historiji. Poslije toga je odigrao još 45 utakmica i postigao 17 golova, nosio je i kapitensku traku. Posljednju utakmicu za reprezentaciju odigrao je u Moldaviji (kvalifikacije za EURO 2008.). Pamtimo golove Danskoj na Parkenu, Belgiji na Bilinom polju, Francuzima na Koševu... Dva puta je bio na pragu plasmana reprezentacije na jedno veliko takmičenje. Ipak, osjetio je razočarenje, neuspjehom.



Nedavno se kandidirao za selektora reprezentacije, ali nije dobio podršku ljudi iz krovne kuće bh. nogometa. Razočarao se i najavio da se više neće prijavljivati na selektorske konkurse. Ipak, nadamo se da će se predomisliti. Član je Upravnog odbora HSV-a.

Elvir Bolić

Karijeru je počeo graditi u zeničkom Čeliku. Njegovu nadarenost uočili su skauti beogradske Crvene zvezde, pa je preselio na Marakanu. Nije se dugo zadržao na najvećem jugoslovenskom stadionu. Odlazi u Tursku gdje je igrao za Galatasaray, Gaziantepspor, Fenerbahce. Nakon toga tri sezone nosio je dres španskog Rayo Vallecana, da bi se kasnije ponovo vratio u Tursku. Igrao je još za Istanbulspor, Gençlerbirligi, Malatyaspor. Bio je jedan od najboljih stranih igrača u ovoj zemlji. Karijeru je završio u hrvatskom prvoligašu Rijeci.



Rekorder je po broju odigranih utakmica u dresu reprezentacije (55) i po broju postignutih golova (22). Bio je moderan napadač, velika enigma za sve odbrane. Jednim potezom mogao je riješiti utakmicu. Autor je nekoliko sjajnih golova u nacionalnom dresu. Pamti se onaj Danskoj na Koševu kada nam je trebala pobjeda. Nažalost, nismo uspjeli, završilo je 1-1. Postizao je pogotke Špancima, Italijanim, Litvancima… Od reperezentacije se oprostio u dvoboju BiH sa Mađarskom u Zenici.

Elvir Baljić

Nastupao za mlađe selekcije Željezničara, a onda preselio na Koševo. Potom odlazi u Tursku. Odlično je igrao u Bursasporu i Fenerbahceu. Osvajao je karizmom i nogometnim znanjem. Mnogo problema zadavao je protivničkim odbranama. Svojom je odlučnom igrom gradio vlastito ime. Ubrzo je nagrađen i pozivom u Real Madrid. Za kraljevski klub postigao je šest golova za tri sezone. No, treba napomenuti da se u glavnom španskom gradu nije baš naigrao zbog povrede. Ipak, sa najtrofejnijim evropskom timom osvojio je Ligu prvaka, što je san svakog igrača. Po jednu sezonu proveo je na posudbi u Fenerbahceu i Rayo Vallecanu. Karijeru je završio u Turskoj igrajući za Galatasaray, Konyuspor, Ankaragücü i Istanbulspor.



Za državni tim odigrao je 39 utakmica i postigao 14 pogodaka. Sjećamo se golova protiv Estonije, Španije, Danske… Bio je specijalista za pogotke iz prekida. Odličnog driblinga i nepredvidivih rješenja. Bio je sklon povredama. Nakon okončanja nogometne posvetio se muzičkoj karijeri, a izdao je i CD.

Mirsad Hibić

Nosio je kapitensku traku bh. reprezentacije. U karijeri je igrao za Čelik, Hajduk, Sevillu i Atletico iz Madrida. Koliko je bio cijenjen u Španiji najbolje pokazuje podatak da je i u klubu sa Vicente Calderóna, također, bio kapiten. Navijači ga i danas vole i na spominjanje njegovog imena dignu palac gore. Relevantni nogometni stručnjaci ga opisuju kao nogometaša sjajnih defanzivnih sklonosti. Bio je jednako dobar u duelima u zraku i onima na zemlji.

Dres nacionalne vrste nosio je od 1996. do 2004. godine. Oprostio se u prijateljskom dvoboju BiH sa Finskom. Sigurno je iznosio loptu iz kritične zone, pa je na taj način ulijevao samopouzdanje svim golmanima. Bio je izuzetno cijenjen, pravi lider. Uživao je apsolutno poštovanje u svlačionici. I kada se situacija nije odvijala u željenom smjeru reprezentaciji je donosio motivaciju, stabilnost i agresivnost. Koliko nedostaje reprezentaciji, shvatili smo kada je otišao. Mirsad Hibić danas živi u Zenici, ističe da ne prati previše bh. nogomet, a izbjegava i medije.

Muhamed Konjić

Spadao je u ključne figure bh. nogometne vrste. Dominirao je hrabrošću, za nacionalne boje davao je više od maksimuma, stoga je bio vrlo omiljen. U karijeri je igrao za Slobodu iz Tuzle, Belišće, Zagreb, Zurich, Monaco, Coventy City (navijači ga zvali „Big Mo“) i Derby County. Svakom treneru i selektoru nametnuo se kvalitetom. Privrženost reprezentaciji činila ga je posebnim. Konjić je uz rame sa ostalim bh. reprezentativcima učestvovao u brojnim okršajima „zmajeva“. Upisao je 38 nastupa za državni tim. Postigao je i tri pogotka. Bio je zahvalan igrač, pouzdan u odbrambenim zadacima. Ponekad je pravio nepotrebne prekršaje zbog kojih je često dobivao i kartone.

Trenutne aktivnosti vezane su mu za postdiplomski studij na Fakultetu za sport i tjelesni odgoj u Sarajevu. Pored toga, četiri ili pet puta godišnje ide u engleski Coventry gdje se skupljaju legende ovoga kluba. Pohađa i seminar za A i B licencu u Centru za edukaciju trenera pri Nogometnom savezu BiH.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: