Odlazak Arjena Robbena: Omiljeni negativac i najubojitije oružje u nogometu
Tako bi se pod svodovima Allianz Arene u Minhenu ili Philips stadiona u Eindhovenu vijorila zastava koja bi simbolizirala inverzno krilo ili onu famoznu akciju kad legendarni ćelavac s desne strane zavrne prema unutrašnjosti terena bježeći za korak beku i onda nakon jednog ili dva zamaha rezentnim udarcem pored nemoćnog golmana zabija efektan gol.
Arjen Robben otići će u historiju kao igrač koji nikog nije ostavljao ravnodušnim, mogli ste ga voljeti ili mrziti, ali teško da o njemu niste imali mišljenje. Dosta je onih koji su na pomen njegovog imena zakolutali očima, nešto u sebi opsovali ili izrazili negodovanje na neki drugi način.
Robben je bez daljnjeg bio prznica, ne jednom uhvaćen u simuliranju ili nekom sličnom nelegalnom pokušaju. U osnovi bio je strašan individualac, kad bi primao loptu imali ste osjećaj da samo vidi protivnički gol. Ipak, njegovi nogometni prijestupi bili su prekršajnog karaktera, nikad krivičnog te su više argumentirali njegov kompetitivni karakter i takmičarski duh, a ne ljudsku zloću.
S druge strane njegove vrline bile su vrhunske i takav ubojiti set napadačkih karakteristika imao je malo koji nogometaš u ovoj epohi. Kad je bio fizički sprema uvijek je bio u formi, a kad je bio u formi bio je nezaustavljiv. U svojoj karijeri Arjen je dosta vremena izbivao zbog povreda, ali se svaki put vraćao još bolji.
Dokaz da je bio zaista veliki igrač najlakše se izvlači iz činjenice da je kod najboljih trenera igrao najbolji nogomet, postajao manje individualac, a sve više timski igrač. Robben je kod Guardiole, Van Gaala i Heynckesa briljirao rastući kroz sezone, unapređujući svoje karakteristike, dodajući svako malo neki novi napadački trik ili poboljšavajući defanzivni učinak.
U onu čuvenu Bayernovu sezonu 2012-13, kad je minhenski gigant uzeo trostruku krunu ušao je kao rezerva. Muller je bio krilo, a Kroos desetka. Ipak, spletom okolnosti i njegovom genijalnošću najvažnije golove u toj sezoni zabijao je baš Robben. Sezona je okončana osvajanjem Lige prvaka, a upravo je Robben zabio Borussiji odlučujući gol.
To ljeto kad je u Minhen sletio Pep Guardiola većina je uprla prstom u Robbena kao prvog na listi za odstrel, računajući kako zahtjevni Katalonac neće željeti egoističnog Holanđanina. Ipak, bilo je posve drugačije, Robben je bio i dalje prvo ime Bayerna, ovaj put još bolji, raznovrsnijih uloga i viših igračkih dosega.
Arjen Robben nije bio igrač kojeg biste odabrali kao glavnog igrača oko kojeg biste slagali vrhunsku ekipu, tim koji treba da pokori Evropu. Nije on bio neki Messi ili Zidane, igrač koji je suigrače činio boljima. Robben je bio elitno oružje, nogometaš koji je vrhunskim ekipama davao kvalitetu više, bio najubojitije oružje na postavljene odbrane i prvi trkač u letećoj kontri.
Koliko je Robben bio opasan najbolje govori i činjenica da su protivnici protiv Bayerna često na lijevog beka, onog koji direktno ide na Arjena, stavljali netipično dešnjaka. Nekog kome će Robbenov dribling i varka tijelom ići na jaču nogu.
Njegovih deset sezona u Bayernu ne bi bila toliko vrhunske da u Minhenu nije sreo Francka Riberya i s njim činio ponajbolji krilni tandem u svijetu nogometa. Dok su krila bila snažna i vitka dotad je i Bayern letio visoko. Posljednji par sezona Robenov, ali i Riberyev fizički pad korespondirao je s logičnim padom igre, ali i rezultatskim deficitom minhenskog diva.
Penzionisanje Arjena Robbena neće uzburkati svijet nogometa, sve će i dalje biti isto. Patit će samo klub koji je živio od njegovih i Franckovih igrara, a koji nikako da shvati da su krila i dalje glavni napadači modernog nogometa i da ih se ne može zamijeniti skupocijenim francuskim bekovima.
Istina, patit će i one subote iza 15:30, utorci i srijede poslije dnevnika kad je obično Arjen Robben bio glavna zvijezda. Nikad nije bio najveći, ni najbolji, bio je samo najubojitiji.
