REPORTAŽA / Navijači putovali 20 sati da bi gledali sramotu
Navijači sa obilježjima reprezentacije bili su iz Sarajeva, Travnika, Bugojna, Busovače, Viteza, Zenice, Novog Travnika, Zavidovića, Tuzle i Sanskog Mosta. Krenuli smo u četvrtak popodne. Svi smo bili puni optimizma, vjerovali smo da ćemo Rumune izbaciti iz utrke za plasman na Euro. Vjerovali smo da će Džeko, Pjanić i ostali odigrati još jednu kvalitetnu utakmicu. Tada niko nije ni slutio kakvo ćemo razočarenje doživjeti. Od samog početka orila se pjesma u autobusu. Kako smo prolazili kroz pojedine bh. gradove, srdačno nas je pozdravljalo lokalno stanovništvo.
Korektni graničari poželjeli dobrodošlicu
Bez većih poteškoća prešli smo granični prelaz i u ušli u Srbiju. Izuzetno korektni graničari poželjeli su nam dobrdošlicu. Rekli su nam da će navijati za nas.
"Imate kvalitetniju ekipu i siguran sam da ćete pobijediti“, rekao je jedan od njih.
Nakon nekoliko sati vožnje kroz susjednu Srbiju došli smo do ulaza u Rumuniju. Iako je kolona bila duga nekoliko kilometara, signalizirali su nam da se izdvojimo i idemo preko reda. Sve i više nego korektno, bez ijedne zamjerke. Prema komentarima u autobusu shvatili smo da niko nije očekivao ovakvu korektnost. Bezbjednost putnika bila je u prvom planu. S obzirom na dobru koordinaciju agencije, Ambasade BiH i žandarmerije u Rumuniji imali smo osjećaj da smo počasni gosti.
Optimizam je još više narastao kada smo doživjeli veliki respekt rumunskih graničara prema našoj reprezentaciji. Poslije pasoške kontrole ulazimo u Rumuniju. Pod pratnjom policije, zajedno sa ostalim autobusima u kojima su bili bh. navijači, krenuli smo prema Bukureštu. Niko od prisutnih nije bio oduševljen krajolikom i prizorom zemlje koja je od prije nekoliko godina članica Evropske unije. Nakon nekoliko sati vožnje stižemo do ulaza u glavni rumunski grad. Policajac našem vodiču saopštava kako imaju informaciju da su navijači Dinama iz Bukurešta pripremili vatren doček našim tifozama. Sve zbog dešavanja u Zenici.
Iz tih razloga još više pojačavaju mjere opreza i prate nas do hotela. Dolazimo dva sata prije početka meča. Imali smo oko 45 minuta da se smjestimo i osvježimo, a onda krećemo prema stadionu Rapida - Valentin Stanesku. Policija opet neočekivano korektna i tolerantna. Spremni su pomoći u svakom trenutku. Zaista moramo naglasiti da su bili profesionalni i susretljivi.
Reprezentaciju mnogi doživljavaju kao priliku za odmor
I konačno - utakmica je počela. Zanimljiv je peh vidjeti neke od najgorih poraza uživo. Svijet bi se činio ljepšim da je pokraj vas ta vijest samo prošla, da ste neokrznuti ostali u tuzi nakon Bukurešta, da su vas samo izvijestili da smo poraženi sa sramotnih 3-0. Ironično, moglo je biti i ubjedljivije. Prečka i odbranjen jedanaesterac to potvrđuju.
Ono što je zaboljelo sve navijače jeste odnos pojedinih nogometaša prema dresu reprezentacije. Upravo one navijače od kojih je nekolicina njih iz svog skromnog budžeta izdvojila finansijska sredstva za odlazak na utakmicu. Gledali su šetanje po terenu, nezalaganje, nezainteresovanost... I poslije svega neki će reći kako imamo mladu reprezentaciju koja još toliko toga ima pokazati, generaciju koja je sposobna napraviti veliki rezultat. Ipak, postavlja se pitanje do kada ćemo više čekati.
No, ako se i dogodi ta divna perspektiva, uvijek će ostati taj petak i Bukurešt. Čisto da podsjeća. To niko neće moći ispraviti. Razloge za ovaj poraz možemo tražiti i u neprofesionalnom odnosu pojedinih nogometaša, koji već odavno reprezentativna okupljanja doživljavaju kao priliku za odmor, roštiljadu (što je priije utakmice nedopustivo) i noćne provode po sarajevskim kafićima. U matičnim klubovima je situacija mnogo ozbiljnija, pa priliku za opuštanje vide u ovakvim okolnostima. Pravom sportisti ne moraš reći da nije uspio, da je možda odigrao loše, da je izgubio veliku utakmicu. U sportu nema prevare. Postoji semafor, postoji rezultat i postoji pobjednik. Naravno, i poraženi. Ovog puta smo totalno razočarani, ali život ide dalje.
Vrijeme će donijeti nove utakmice i nove pobjede
Edin Džeko će i dalje igrati nogomet. Bukurešt neće zaboraviti, ali će valjda svaki sljedeći put biti dovoljno motivisan da to pokuša ispraviti. Mensur Mujdža preboljet će šok i greške koje je pravio. Adnan Mravac isto tako, mada je potrošio sve kredite i smjelo ćemo reći da nema reprezentativni kvalitet. Kompletna odbrana treba dokazati da je petak samo bio slučajnost. Međutim, ako se ponovi, onda više neće biti slučajno. Poslije utakmice Sušić je, pored Kenana Hasagića, pohvalio zalaganje Vedada Ibiševića i najavio da će ga ponovo vratiti u udarnu postavu.
Nakon okršaj i poraza od Rumuna euforiju je zamijenila depresija. Povratak u hotel i komentari o utakmici. Dakako, svi su nezadovoljni.
"Nisam očekivao ovakav rezultat. Svakako da sam razočaran. Naročito zalaganjem igrača. Prevalili smo toliki put, a gledali smo šetanje po terenu. No, vrijeme će donijeti nove utakmice i nove pobjede“, rekao je za naš portal Emir Hodžić iz Zavidovića.
Identično su razmišljali i ostali. Iako su neki podvukli da do daljeg neće putovati na utakmice, zbog ogromne ljubavi prema BiH sami su sebe demantovali dan poslije kad su se strasti smirile. Naime, već su se počeli dogovarati o gostovanjima u Minsku i Parizu, koja čekaju našu reprezentaciju.
No, prije toga morat će pobijediti Albaniju u utorak, jer ako to ne učine, plasman na kontinentalnu smotru kao i do sada ostat će samo san.
Povratak u BiH bio je nešto brži od dolaska u Bukurešt. Ponovo pratnja rumunske i srbijanske policije. Ponovo sve korektno i prijateljski. O utakmici se malo pričalo, jer su svi zaključili da za to nema potrebe.
Uostalom, bit će još utakmica. I pobjeda i poraza.
No, ovu možda treba posebno pamtiti, da podsjeti na našu realnost i mentalitet.
