JA ne podcjenjujem nikoga,samo pokusavam realan da budem,Uefa je Hrvatsku tada pomazila,isto kao sto su Dinamo pomazili sa Skenderbegom u Ligi Prvaka. Do Kipra je moralo doci,ja sam to i prognozirao,jer nakon silne euforije oko odlaska na Svjetsko Prvenstvo,je moralo doci do zasicenja,i do pada volje.

Sreca nikada nije imala veze sa kvalitetom,radim i zalaganjem,to je bar opste poznato.

kme kme kmem kme,jedna hrvatska island a mi portugal kme kme kme,...prvo,pogledaj koliko je hrv jaca od bosne i ti sad poredis te 2 rep. alo majmune od rata nismo se samo na 2 prvenstva plasirali..pa normalno da cemo bit u svakom barazu nositelji jel ti krivo? Treca stvar,i taj island bi vas izbio,pogledaj samo sta su jucer nizozemcima uradili...kmecat kad treba tu ste svjetski prvaci.Dobili ste najlaksu usranu grupu od svih ekipa...i opet niste u stanju proci dalje,cipar vas dobije kuci,izrael vas nabije u Tel Aviv-u i ti se usudis nekog prozivat jer je dobio lakog protivnika?

kmercino glupa,de da ti objasnim nesto....nema tu nikakvog "pomazivanja" ko sto ti nazivas,nego postoje eurokoeficienti...znas to je ono nesto kad ti ekipa igra dobro,pa za to dobiva bodove,i na osnovu istih izvlace se grupe..al to ti ne mozes znati zato sto tvoja yebena ekipa nikad nije dobro igrala,pa nikad nisi ni dozivio da budete nositelj nekog baraza vidis ovo idiote recimo http://www.uefa.com/memberassociations/uefarankings/country/ pa ovo isto samo za klubove http://www.uefa.com/memberassociations/uefarankings/club/ srecu treba zasluziti,znam da te boli hrvatska na euru i dinamo u LP,al sta ces,zivot je okrutan,..

Od rata pa na ovamo pratim reprezentaciju Bosne i Hercegovine u fudbalu. Išao sam na utakmice, budio se u tri ujutro pa onda onako nenaspavan išao na posao da bi gledao prijateljske utakmice i išao sam na gostovanja dobacivši čak do Brazila. Nisam neki fan našeg klubskog fudbala pošto smatram da se u isti mora puno uložiti da bi isti bio zabavan i konkurentan.Mislim volim ja Želju i želim drugim klubovima dobro ali ipak nije to to. Nego da se mi vratimo analizi našeg reprezentativnog fudbala. Šteta koju je Safet Sušić napravio svojim nezalaganjem , nepotizmom i onim našim «Dobro je samo nek ne puca» i «Ima vremena u igri je još 24.567 bodova» je već napravljena.Štetu je počeo praviti već i u prošlim kvalifikacijama i na samom svjetskom prvenstvu ali mu je isto moglo proći zato što je nekim čudom imao rezultat koji mu je sa euforijom oko odlaska na SP i njegovim ličnim igračkim autoritetom davao bjako dozvolu da radi šta hoće i kako hoće. O njegovim fulama, nepozivanjima igrača, pozivanju onih koji nisu zaslužili ni da nose vodu neću više ni pisati.Sreća pa je konačno otjeran. Bio je i prošao hvala Bogu. Jest nas malo upropastio sa onim tragikomičnim porazom protiv Kipra i sa debaklom protiv Izraela. Međutim imao je jedno pravo.Nemamo igrača.Definitivno smo odlaskom Misimovića i Rahimića oslabili u veznom redu.Pjanić je katastrofa.Onako nejak i nezainteresovan u nešem dresu nije ni sjenka onog Pjanića u dresu Rome. Bešić se trudi ali i on lagano gubi onaj svoj standard.U nekoliko zadnjih utakmica čak je nešto počeo i tersati i svađati se sa protivničkim igračima. Džeko se takođe dosta više zalaže u klubovima nego u reprezentaciji.Bio je dobar sinoć nema govora ali je nekako i on kao i sva naša igra «pročitan» što bi rekao moj jaran Sančo. Njemu zamjene nemamo. Novi selektor koji je reprezentaciju prihvatio nakon Safetovog brljanja je Mehmed Meša Baždarević.Odmah se je u startu vidjelo da je to jedan drugi kov čovjeka.Analitičniji, vatreniji i iskreniji.Ipak sve ovo što je Meša Baždarević pozvao u reprezentaciju nije dovoljno dobro da bi pariralo reprezentacijima iz samog vrha svjetskog fudbala.Nekima nedostaje iskustva, drugima kvaliteta a trećima pak forme. U odbrani situacija takođe nije vesela. Šunjić i Vranješ su po ko zna koji put pokazali da definitivno ne mogu napraviti prevagu u odbrani protiv jačih reprezentacija i njihove su direktne i indirektne greške rezultirale primanjem dva gola.Uzdati se u redovito nervoznog Spahića koji je u samom zalasku karijere je blago rečeno katastrofično.Alternative ovoj trojici su Bičakčić i Cocalić koji su takođe često povrijeđeni i realno gledano limitirani kvalitetom da bi mogli pomoći u značajnijim utakmicama i protiv jačih timova. Golmani su nam relativno dobri mada je sam Begović sinoć bio loš, ali dešava se. I tako kada se u obzir uzme kvalitet oponenata u grupi i prosuti bodovi u toku samih kvalifikacija situacija ne izgleda ni malo optimistična.Ostaje nam ono mazohističko navijanje za Belgiju i Vels nadajući se da će oni pobijediti Kipar i Izrael te nam time otvoriti mogućnost zauzimanja trećeg mjesta i odlaska u baraž u kome do sada nikad nismo imali sreće. Zanimljivo je i to da se sve naše sportske generacije uvijek kampanjski dovedu u situaciju da se u zadnjim momentima baš kao akcioni junak koji deakivira bombu jednu sekundu prije eksplozije bore za prolaz dalje umjesto da to kao pravi organizovani student pripreme «par dana ranije«. No dobro.Valjda nam je to u genima da se uvijek svemu pristupa sa «kako ćemo-lako ćemo» i da se čeka «5 do 12» uvijek uskačući u posljednji vagon ili čak i terezinu koja vodi ka nekom rezultatu i cilju. Moramo i mi kao navijači i sportski novinari, kritičari i drugi malo ohanuti.Očekivati od jedne male i neorganizovane zemlje koja ima nekoliko miliona stanovnika da mlati Brazil, Njemačku, Španiju ili Italiju u finalu svjetskih prvenstava je nelogično i preoptimistično.Jednostavno moramo znati gdje smo i koji nam je domet.Truditi se da budemo što bolji i jači, dajući 110% od sebe nadajući se najboljem.