Carmelo Anthony, mašina za koševe: Ima principe, ali nema prstenje poput LeBrona i Wadea

Anthony je jučer objavio da je završio profesionalnu košarkašku karijeru. Iako je ta vijest bila sasvim očekivana, mnogi su se potajno nadali da će ga barem još jednom vidjeti kako se diže na šut.

Jer, svaka čast Stephy Curryju na ovome šta godinama radi, ali Melov šut je istinska košarkaška poezija. I ne samo da je lijep za oko, već je i efikasan. Anthony je završio karijeru kao deveti najbolji strijelac u historiji NBA lige s 28.289 postignutih poena, definitivno će ući u Kuću slavnih, no pored njegovog imena će uvijek stajati fusnota u kojoj će stajati napomena da nikada nije osvojio titulu prvaka.

Melo je jedini od trojice velikih igrača s najjačeg drafta u historiji, onog iz 2003. godine, koji se ne može pohvaliti šampionskim prstenom, a razloga za to ima nekoliko.

Da budemo jasni, nije Melo nikada bio cvjećka, bio je težak za saradnju. "Otjerao" je mnoge saigrače, čak i velikog Allena Iversona, treneri su zbog njega ostajali i bez poslova, ali on je sve to činio jer je želio uspjeh ekipe.

Upravo je jedan od razloga zbog kojih je bez prstena i taj što se nije htio "šlepati" nekome jer je smatrao kako se za titulu mora izboriti kao vođa ekipe, a ne jedan od članova "Velike trojke".

Uostalom, u NBA ligu je došao kao prvak NCAA lige kada je Syracuse vodio praktično sam do trofeja. Na Final Four Syracuse je stigao kao autsajder. U polufinalu Melo je utrpao 33 poena Texasu, a potom je u finalu srušio Kansas sa 20 poena, 10 skokova i 7 asistencija.

A onda je u noći drafta sreća prvi put okrenula leđa Carmelu. Već se znalo da će Cleveland prvim pickom birati LeBrona Jamesa i svi su očekivali da Detroit drugim pickom izabere Anthonyja ili Dwyanea Wadea.

No, trener Detroita Larry Brown je rekao "ne" obojici i odabrao je Darka Miličića, a Melo je tako pao u ruke Denver Nuggetsa. I tako je Miličić, ni kriv ni dužan, odmah u prvoj sezoni postao NBA prvak, a Melo je morao svoj sveti gral tražiti godinama.

Melo je odmah značajno unaprijedio Denver. Nuggetsi su prije njegovog dolaska imali 17 pobjeda, a sa njim 43 i odmah su se plasirali u play-off. No, dalje od prvog kruga pet godina zaredom nisu mogli, bez obzira na to što su završavali redovno na prvom ili drugom mjestu Zapada.

LeBron i Wade su 2007. godine počeli u tajnosti dogovarati pravljenje "Velike trojke" i pozvali su Mela da im se pridruži čime bi i definitivno učinili generaciju 2003. legendarnom, no Anthony je imao drugačije planove. Želio je uspjeh u svom Denveru, te je produžio ugovor do 2012. godine. Nakon toga Chris Bosh je "upao" i 2010. potpisom za Miami sebi osigurao ulazak u Kuću slavnih.

Melo je konačno 2009. godine uspio odvesti Denver dalje od prvog kruga, a zaustavljeni su u finalu Zapada od tada prejakih Lakersa.

Ubrzo nakon toga stvari su krenule nizbrdo. Novo ispadanje u prvom krugu su prelile čašu, te je Anthony u februaru 2011. otišao u New York i to je bio prijelomni trenutak u njegovoj karijeri poslije kojeg je bilo jasno da do titule neće doći. U toksičnom okruženju Knicksa do titule nije mogao doći, a, nije zgoreg još jednom ponoviti, nije želio biti "pomoćna radna snaga" u nekom drugom klubu.

U New Yorku se zadržao do 2017. godine. Prešao je na poziciju krilnog centra gdje je eksploatisao svoju prirodnu snagu i brzinu koja ga je već malo po malo izdavala. I dalje smo viđali bljeskove genijalnosti, ali je Melo postao igrač koji odrađuje posao na terenu. Vidjelo se da ne uživa.

Sa 33 godine konačno je prelomio - više nije sposoban biti prva opcija u napadu i tražio je klub u kojem će moći igrati za svoju dušu a - ako osvoji prsten, osvoji.

Otišao je u Oklahoma City i pridružio se Russellu Westbrooku i Paulu Georgeu. Ponovo je Melo bio onaj stari s osmijehom na licu koji je trpao protivnički koš. Naravno, više nije zabijao po 25 poena, ali je bio mnogo racionalniji. No, ponovo prvi krug play-offa, ovaj put Utah mu je slomio srce.

Otišao je u Houston koji ga se riješio nakon deset utakmica, potom je odigrao dvije sezone sa Jusufom Nurkićem u Portlandu i, naravno, oba puta ispao u prvom krugu play-offa, a potom je progutao najgoru pilulu u karijeri i priključio se LeBronu u Lakersima 2021. godine.

"Nisam očekivao da će me LeBron nazvati. Prije mnogo godina smo razgovarali na tu temu i ništa se nije desilo. Sada me nazvao i rekao: 'Trebam te! Sada je pravo vrijeme!'", otkrio je Melo kako je došao u Lakerse. Na Melovu žalost, Lakerse su povrede poharale i nisu ni ušli u play-off.

Ovu sezonu Melo je bio bez kluba. Potajno se nadao da će ga neko pozvati, ali poziv nije došao. Tako je Carmelo sedam dana prije 39. rođendana odlučio objaviti da je završio s igranjem košarke. Ironično, samo nekoliko sati kasnije njegov Denver je ušao u svoje prvo finale play-offa u historiji.

Ono što Melo nije uradio na klupskom planu, nadoknadio je u reprezentativnom. Nikada nije odbio poziv u reprezentaciju SAD-a i osvojio je zlato na Olimpijskim igrama 2008., 2012. i 2016. godine, te bronzu 2004. godine.

Koliko je bio unikatan košarkaš govori podatak i da je od svih američkih reprezentativaca iz NBA lige koji su igrali na olimpijskim igrama bio najprilagođeniji na "evropska" pravila, te nije ni čudo da je apsolutni rekorder po broju poena, skokova i odigranih utakmica u dresu SAD-a.

Statističke brojke iz njegove karijere ne vrijedi pisati. Osim što ih svako može izgooglati, one ne mogu dati pravu sliku o tome kakav igrač je bio Melo.

Zato je, za kraj, možda najbolje citirati jednog od najboljih košarkaša u historiji.

"Najteže mi je čuvati Mela. On ima kompletan repertoar u napadu, šut, prodor, izuzetno brz prvi korak, odličnu igru na niskom postu, šutira jednako dobro kada se okrene lijevo ili desno. I, što je najgore, jak je kao bik!", rekao je prije desetak godina Kobe Bryant.

Ne treba ništa ni dodati, ni oduzeti.