Bosna nema cheerleading klub, a u Hercegovini je u "svakom selu": Priča o Olimpijadi, ne o minjacima
Puno više od navijanja ili navijačkog sporta
Ako bi pokušali spustiti pojmove na najniže grane, anglizam cheerleading u slobodnom prijevodu predstavlja "navijanje" ili "navijački sport". Ipak, zbog prirode i kompleksnosti za sport u kojem se kombinuju elementi gimnastike, plesa, akrobatike i navijanja, a koji se realizuje izvođenjem koreografija ispunjenih skokovima, piruetama i akrobatskim figurama, jasno je da je to puno više od navijanja i navijačkog sporta.
Kao sport u kojem zajedno nastupaju žene i muškarci, iako se više pripisuje pripadnicama "ljepšeg spola", od svojih takmičara zahtijeva izuzetnu fizičku kondiciju, snagu i izdržljivost, fleksibilnost i na kraju najbitnije - koordinaciju i timske vještine. Saradnja tokom preformansa, odnosno sinhronizacija u pokretima - presudni je faktor u konačnom zbiru.
"Cheerleading još uvijek nije olimpijski sport. Nas su kao sport priznali u Međunarodnom olimpijskom komitetu, a na početku svega, moram to pohvaliti, BiH i naš Olimpijski komitet su među prvim državama uveli cheerleading kao sport. Gledano na svjetskom nivou, planirano je bilo da se ovaj sport pojavi na Olimpijskim igrama u Parizu, ali su to prebacili na Los Angeles, jer je ovo američki sport. Ideja je, dakle, da na Olimpijskim igrama u Los Angelesu ovaj sport ima svoj debitantski nastup", kaže na početku razgovora za Klix.ba Nikolina Čolak, predsjednica Cheerleading savez Bosne i Hercegovine.
Cheerleading se već pojavljivao na Zimskim olimpijskim igrama, ali ne u takmičarskom, već revijalnom dijelu. Pojavila se i ideja da ovaj sport bude ubačen u program zimskih, umjesto ljetnih olimpijskim igara u kojima je "velika gužva", no Nikolina nam kaže da je zbog prirode sporta gotovo nemoguće da se to desi.
Pod cheerleadingom postoje dva sporta, ili podkategorije, slično kao u gimnastici - gdje postoje ritmička i sportska gimnastika. Tako se on dijeli na cheerleading, u što spadaju akrobatske discipline i sve što se izvodi na spužvi i u dresovima, te "Performance Cheer", u što spadaju umjetničke discipline: hip-hop, jazz i freestyle pop, gdje je potrebna tema, muzika i odjeća koja se treba poklapati sa svim.
Bosna bez cheerleading kluba, baza u Hercegovini
Nikolina nam kaže kako u Bosni nema nijedan cheerleading klub, a da je "baza" u Hercegovini, gdje vlada veliko interesovanje. Savez trenutno broji 10 članova, a planirano je i širenje, s obzirom na to da postoje planovi da se formiraju još neki klubovi.
"Nažalost, u Bosni nema nijedan cheerleading klub, a u Hercegovini ga ima 'svako selo'. Misli se na to da je Sarajevo, primjera radi, ogroman grad, a nema nijedan klub, dok u Hercegovini i manji gradovi imaju klub, čak i neke mjesne zajednice. Ništa drugačije nije ni u Zenici, Tuzli i drugim bh. gradovima. Što se tiče RS-a, imaju tri kluba: Bileća, Gacko i Nevesinje. Ukupno, savez broji trenutno 10 članova, imali smo ranije 12, no u planu je formiranje još nekih klubova. Istina, imamo mi poziva iz svih gradova, nema odakle nas ne zovu, ali u BiH nema licenciranih trenera i to je najveći problem. Ima još nekoliko dobrih trenera u Hercegovini, ali ja sam jedina sa svjetskom licencom, dok su drugi svoje znanje spoznali uz mene i na seminarima. Ta vrsta edukacije zaista košta i teško je s finansijske strane edukovati se, a primjera radi, ako se nekome polaže ove godine na tom nivou, mora otići u Miami ili na Tajland", priča nam Nikolina.
Koliko je sport popularan, iako je faktički zastupljen u samo jednom dijelu zemlje, najbolje govori podatak da se na državnom prvenstvu BiH pojavi više od 1.000 sportašica i sportaša. Nikolina nam kaže da je cheerleading jedini sprot na svijetu u kojem su žene i muškarci zajedno, odnosno u istoj ekipi.
"Kod nas je malo problem s mentalitetom i kulturom znanja o ovom sportu, a navest ću vam primjer, kada smo bili na Evropskom prvenstvu, nije bilo nijedne ekipe bez minimalno 10 muškaraca. Kod nas, bio je jedan, ali reći ćemo vrijedan. Ima ih još nekoliko u Širokom Brijegu, ali nisu bili tog uzrasta za odlazak i nastup za reprezentaciju. Široki prednjači po tome, da tako kažem, ima 'čak' trojicu, dok u Gackom ima jedan", priča nam Nikolina s osmijehom.
A kako se uopšte pojavila ideja o formiranju reprezentacije?
"Planirala sam to već duže vrijeme, a kao što sam rekla, ovaj sport će biti olimpijski i mislim da se od nečeg treba krenuti. Nekoliko puta su seniorke Širokog nastupale u ime reprezentacije BiH, bile smo na Svjetskom prvenstvu u Americi, gdje smo na klupskom nivou bile 19., a 26. na reprezentativnom nivou. Koliko je uloženo u nas, dobro smo i otišle, a najiskrenije rečeno, dobro se nismo ni polomile. Nijedna marka nije uložena u nas, pred sami put nismo znale da li ćemo ići, o pripremama da ne pričam, nije ih bilo nikako. I onda, kada kažemo da smo bili 19. na svijetu, nama je to veliko, iako neki drugi misle da nije tako. Kako smo došli, to je ogromno, dobro se nismo utopile u Atlantskom okeanu. Ne znam da li bih se smijala ili plakala na ovo što govorim, ali tako je, kako je. Kada smo otišle na Evropsko prvenstvo, nakon samo šest treninga, jednog sedmično i od jutra do mraka, cilj nam je bio da se ne osramotimo i da tačno izvedemo ono što smo spremili. Rezultat nije bio bitan, već da Evropi pokažemo da to kod nas postoji, a možda nas Bog dragi jednom pogleda i neko nas se sjeti u tom smislu", priznaje Nikolina i kaže kako vjeruje da za ovaj sport dolaze bolji dani.
Parola na Evropskom prvenstvu: "Tri nacije, jedna država"
Kaže da je posebno raduje zajedništvo koje vlada među svim klubovima i u reprezentaciji, a da našu državu uvijek pokušavaju predstaviti u najboljem svjetlu. Govorila je i o posljednjem nastupu na Evropskom prvenstvu u Veroni, koje je održano od 30. juna do 2. jula.
Bosna i Hercegovina je učestvovala u tri ekipne discipline i ostvarila, za uslove koje imamo, odlične rezultate. Predjuniori su osvojili šesto, juniori četvrto mjesto. Takmičari u kategoriji performance cheer jazz osvojili su sedmo mjesto.
"Imali smo tri nastupa, a posebno ću izdvojiti jedan detalj, koji najbolje govori kakvi smo. Kada su juniorke iznijele transparent 'Tri nacije, jedna zemlja', u dvorani je nastao delirijum. Američki komentator je u pozitivnom smislu 'poludio' kada je vidio naš natpis, počeo je navijati za BiH, sjećam se da su nas odmah zvali roditelji i rekli da svi prate i čekaju naše rezultate", kaže Nikolina pa nastavlja:
"Iskreno, bili smo i reprezentacija koja je imala najviše zastava na Evropskom prvenstvu i to su svi pohvalili. Ja nisam kao drugi selektori, svi znamo situaciju s nacionalnim ključem kod nas, ali ja to ne želim kod nas. Ja sam svima rekla da sve dopuštam, sve dok se drugi ne vrijeđaju, a na kraju, svako dijete je ponijelo zastavu 'iz svog mjesta'. Ja sam šaljivo rekla da nam je na kraju samo američka zastava nedostajala. Bili smo pokazatelj da mi u BiH nismo toliko različiti, svako ima svoje i sve je to u redu, ali mi odgajamo djecu da poštujemo tuđe i držimo do svoga, što su na kraju svi prihvatili. Osjetila sam zajedništvo kao nikada, a to je naša najveća pobjeda", priča nam Nikolina.
S obzirom na to da je ovo bio prvi nastup naše reprezentacije na Evropskom prvenstvu, niko nije znao šta može očekivati od našeg tima. Ipak, kada su na tribinama podignute "sve zastave", taj potez privukao je veliku pažnju svih prisutnih.
"Kada je naša reprezentacija izašla, na tribinama su dignute sve zastave koje smo imali, a svi u dvorani su se okrenuli i gledali u nas s pitanjem: 'Koji su ovo sad?'. Ima puno naše djece u dijaspori koji igraju za Njemačku, Francusku, Italiju, ali mnogi od njih su došli do nas i tražili fotografije, bili su oduševljeni. Bili smo atrakcija, niko nije znao šta se od nas može očekivati, ali pokazali smo neku sredinu i to mi je jako drago", priča nam Nikolina.
Pitali smo je i da nam "iz prve ruke" objasni razliku između cheerleaderica i plesačica. Kaže kako je ovaj sport u Americi itekako cijenjen, a da je posljednjih godina tako i u Evropi i da tu vidi perspektivu za naše najbolje sportašice.
"Djevojke koje nastupaju na utakmicama drugih sportova u Americi, one su plaćene plesačice, koje su više otkrivene nego pokrivene. One zabavljaju publiku i nisu 'cheerleading', jer je ovo nešto mnogo teže i zahtjevnije. Ljudi to miješaju, a ono što se vidi na utakmicama, to nije sport, već navijačice, plesačice i nikakvu vezu s nama nemaju. Što se tiče cheerleadinga u Americi, tamo su ove sportašice jako cijenjenje, stipendije su ogromne, čak i u Evropi je to na kvalitetnom finansijskom nivou, imaju dobri skauti koji su spremni dobro platiti kvalitetnu sportašicu", dodaje Nikolina.
Ismijavanje na početku, a danas otvoreni poziv za sve
Početak je, kao i uvijek, bio jako težak, a sjeća se kako je kući odlazila u suzama, najviše zbog grubih komentara koje je slušala. Ipak, vjerovala je u ono što radi, znala da je na ispravnom putu i nagrada je došla jako brzo.
"Kada sam tek krenula u Širokom s ovim sportom, ljudi su me strašno ismijavali. Ja pričam o olimpijskom sportu, a oni meni o minjacima. Ne mogu vam opisati na kakva sam ruganja naletjela, bilo je tu i suza kada kući odem, ali nisam odustala i znala sam o čemu pričam. Kada sam ušla u olimpijski odbor i kada je to buknulo u medijima, ruganje je prestalo. Narod je, hajmo tako reći, malo sazrio, posebno u Hercegovini, dok je u Sarajevu to još uvijek 'daleko od ljudi'. Ipak, nadam se da će u vremenu koje dolazi to biti znatno bolje", kaže Nikolina.
Za kraj nam je i rekla kako njen poziv još uvijek "stoji" za sve klubove iz Bosne, ali i one nove iz Hercegovine. Ističe da je interesovanje za ovaj sport ogromno i da vjeruje da u budućnosti može biti na znatno boljem nivou.
"Mi već dvije godine pozivamo ljude iz Sarajeva i drugih gradova iz Bosne, iz bilo kojeg sporta, da se jave u savez i da otvore klub, a mi ćemo im pomoći sa svim ostalim. Interesovanje je, garantujem vam to, ogromno. Mislim da bi to bio jedan od najpopularnijih sportova u ovom gradu i generalno u našoj državi. Za kraj se nadam da će ljudi širom Bosne i Hercegovine čuti za nas, da će imati sluha prema onom što radimo i što možemo u sportskom smislu da doprinesemo", završila je Nikolina.
Što se tiče generalne budućnosti, očekuje se da će se cheerleading još više profesionalizirati i dobiti širu globalnu prepoznatljivost. S godinama koje dolaze, izvjesno će se nastaviti inovacije u koreografijama, tehnikama i izvedbi, otvarajući vrata za još spektakularnije rutine. U srcu sportskog uzbuđenja, tamo gdje se energija sudara s elegancijom, a jasno je to sada u potpunosti, rođena je, živi i razvija se umjetnost koja osvaja srca i ruši granice. Cheerleading je spektakl koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim, sport koji je uvijek bio mnogo više od samo "podrške sa strane terena".
Ovaj sport nas konstantno podsjeća na važnost podrške i motivacije, ne samo na sportskim terenima, već i u svakodnevnom životu. Za one koji shvataju svrhu i poentu, poruka je da možemo postići velike stvari kada se udružimo, kada hrabrimo jedni druge i kad vjerujemo u svoje snove.
