To bi značilo i da bi zvjezdani parovi mogli biti otkriveni pomoću gravitacijskih valova koje bi emitirali do samog kraja svog postojanja. Ali o prvim zvijezdama u svemiru zapravo se ne zna puno. U teoriji je moguće da ih se vidi kroz teleskop, ako se traže objekti koji su na ekstremno dalekoj udaljenosti, jer njihovom svjetlu trebaju milijarde godina kako bi došli do Zemlje. Ali današnji teleskopi nisu dovoljno snažni kako bi mogli dati sliku tako slabih i maglovitih objekta.
Naučnici s Kavil instituta za astrofiziku i kozmologiju iz Menlo Parka u Kaliforniji simulirali su uslove 20 miliona godina prije Velikog praska, kada je svemir bio haotičan spoj od uglavnom vodika i helija.
Tim naučnika se iznenadio rezultatima simulacije koja je pokazala da je moguće da se oblak podijelio u manje dijelove i stvorio dvije jezgre. Kako je svaka od dviju zvijezda nastalih iz oblaka vjerojatno bila manje masivna nego jedna zvijezda, nijedna zvijezda u paru ne bi mogla biti dovoljno velika da pokrene eksplozije ili hemijske reakcije.
Kod zvijezda koje su 140 do 260 puta veće od Sunca, visoke temperature i pritisak su idealni za pretvaranje svjetla u parove čestica, od kojih se svaka sastoji od elektrona i njegove antitvari, tj. pozitrona. To uzrokuje pad pritiska koji čini zvijezdu nestabilnom, što dovodi do nuklearnih reakcija od kojih se zvijezde praktično raspuknu.
Holivudski glumac iznenadio promjenom imidža na crvenom tepihu: Pitaju se šta mu se desilo
