Artefakti korišteni za drevne magijske rituale otkriveni na putu od Egipta do Meke
Njihovo istraživanje nedavno je objavljeno u Journal of Material Cultures in the Muslim World i analiziralo je artefakte otkrivene na arheološkom nalazištu u Eilatu.
Prema istraživačima, dr. Itamar Taxel iz Izraelske uprave za antikvitete, dr. Uzi Avner iz naučnog centra Mrtvo more-Arava i dr. Nitzan Amitai-Preiss s Hebrejskog univerziteta u Jeruzalemu, artefakti su korišteni u magičnim ritualima radi zaštite od urokljivog oka, liječenja bolesti i još mnogo toga.
"Ovo otkriće otkriva da su ljudi u ranom osmanskom razdoblju - baš kao i danas - konzultirali popularne čarobnjake, uz formalno vjerovanje u službenu religiju", izjavili su istraživači.
Artefakte je otkrio Moti Shemtov, stanovnik Eilata, nakon čega su uzi Avner i Asaf Holzer, u ime Izraelske uprave za antikvitete, vodili arheološka iskapanja na tom mjestu.
Pronađeni su desetine fragmenata okruglih glinenih čegrtuša sa sitnim kamenčićima, koji su stvarali buku pri tresenju čegrtuše i bili su povezani s raznim ritualima i ceremonijama.
Pronađena su i dvije minijaturne kadionica slična onima za zavjetne darove, mala figurica nage žene ili božice s podignutim rukama, karakteristično obilježje božanstava ili svećenika, dodatne figurice i obojeni kvarcni kamenčići.
Ispitivanje gline korištene za keramičke artefakte pokazalo je da potječu iz Egipta.
Ovo je prvi put da je pronađena ovako velika zbirka obrednih predmeta ove vrste, a još je jedinstvenije to što su pronađeni na privremenom mjestu, a ne u trajnom naselju.
Artefakti su pronađeni duž Puta hodočašća, na arapskom nazvanog Darb al-Hajj, koji je vodio od Kaira, prešao Sinajski poluotok, nastavio kroz regiju Eilat do grada Aqabe, a zatim prešao Arapski poluotok da bi stigao do Meke.
Ovaj put je bio u upotrebi od prvih stoljeća nakon uspona islama, od 7. stoljeća nove ere do 19. stoljeća nove ere.
Nekoliko mjesta za kampiranje i objekata koji su služili putnicima na Putu hodočašća otkriveno je oko planina Eilat, a čini se da su se najčešće koristili tokom mamelučkog i osmanskog razdoblja, od 13. ili 14. stoljeća n.e. nadalje.
Ispitivanje gline korištene za keramičke artefakte pokazalo je da potječu iz Egipta.
“Nalaz ovih artefakata uz mjesto za kampiranje, te usporedba artefakata s onima poznatima u muslimanskom svijetu, kao i činjenica da su ovi artefakti pronađeni zajedno kao grupa, dovode do spoznaje da su koristi u magičnim ritualima. Artefakti su pronađeni razbijeni, a možda su čak i namjerno razbijeni u ceremonijama. Čini se da je ove rituale na mjestu provodila jedna ili više osoba specijaliziranih za popularne magijske ceremonije. Iz literarnih izvora znamo da postojala je potražnja za magijskim ritualima među ljudima iz različitih slojeva društva. Takvi rituali su se svakodnevno provodili uz formalne vjerske rituale—uključujući i muslimanski svijet—i vjerovatno je da hodočasnici koji su se probijali do svetih gradova Meke i Medina nisu bili iznimka", rekli su istraživači.
