Igračica skvoša maskirala se u dječaka kako bi naučila da igra
Kada je Maria Toorpakai Wazir imala samo četiri godine ošišala je kosu, obukla bratovu odjeću, a svoju spalila u dvorištu.
"Moj otac se počeo smijati i rekao je 'Imamo Džingis kana u porodici'", priča Maria, čiji je ostatak djetinjstva u pakistanskoj oblasti Waziristan bio obilježen tučama, zahvaljujući kojima je i stekla prijatelje.
"Ja sam ratnica, rođena sam kao ratnica i umrijet ću kao ratnica", kaže Maria.
To zvuči sasvim normalno kada dolazi od djevojke koja se oblačila kao dječak kako bi mogla igrati skvoš. Postala je najbolja igračica u Pakistanu, sve dok zbog talibanskih prijetnji nije morala napustiti zemlju.
Skvoš je veoma popularna razbibriga u Pakistanu, zemlji iz koje je poteklo i nekoliko najboljih igrača u historiji ovog sporta, uključujući i Jahangira Khana, prema mišljenju mnogih najvećeg igrača svih vremena. Pakistanski muškarci i žene jednako uživaju u ovom sportu, ali je Waziristan specifičan kao "konzervativni" dio zemlje. U Marijinom domu, ženama nije dozvoljeno da izađu iz kuće bez vela i pratnje muškog rođaka. Pogotovo im nije dozvoljeno da se u javnosti pojave u šorcu kakav Maria svakodnevno nosi na treninzima.
Uprkos svemu, kada je Maria napunila 12 godina, njen otac je odlučio da je najbolji način da umjesto u tučama negativnu energiju izbaci baveći se sportom. Počela je trenirati dizanje tegova, a njen otac je treneru rekao da je to njegov sin, Džingis kan. Kasnije, kada je počela pokazivati interes za skvoš, upisao je na akademiju u Peshwaru. Prošlo je nekoliko mjeseci dok nisu shvatili da se radi o djevojčici.
Ekstremno maltretiranje kroz koje je prolazila samo je natjeralo da više trenira. Na kraju je pobijedila na nekoliko šampionata, primila nagradu od pakistanskog predsjednika i otišla u profesionalce.
Nažalost, slavom je skrenula i pažnju talibana. Pakistanska skvoš federacija joj je dala obezbjeđenje, ali je morala da prestane trenirati u javnim dvoranama kako ne bi ugrozila druge ljude oko sebe. Tri i po godine je trenirala u svojoj sobi, a u slobodnom vremenu je slala hiljade pisama skvoš klubovima i akademijama te koledžima u Evropi i Americi. Pokušavala je da pronađe nekoga ko bi joj dozvolio da dođe i trenira.
Na kraju je došla do Kanađanina Jonathana Powera, prvog igrača iz Sjeverne Amerike koji se našao na vrhu svjetske top liste, a koji je proveo dosta vremena igrajući u Pakistanu i sa pakistanskim igračima. Prihvatio je Mariju za učenicu te ona sada živi i trenira u Torontu.
