Hercegovac nosi obuću broj 56

Ovaj dvadesetosmogodišnji mladić koji je visok dva metra i jedan centimetar i težak 160 kilograma, još kao srednjoškolac imao je problema da nabavi obuću, iako je tada nosi broj 52, da bi mu odlaskom u vojsku noga narasla do broja 56.

"Dok sam služio vojsku bio sam povlašten, jer u magacinima nisu imali moj broj čizama, pa sam bio jedini vojnik koji je nosio patike", kaže Šušić i dodaje da, s obzirom, da se na tržištu bivše Jugoslavije radi obuća samo broj 52, mora da se snalazi kako zna i umije da ne bi hodao bos.

On kaže da ga spašava ujak koji živi u Kanadi i koji mu obuću redovno šalje, te dodaje da je vrlo skupa obuća koja se ručno izrađuje, odnosno da je par takvih cipela plaćao i do 250 eura, pa je iz tog razloga prinuđen da posebno čuva s mukom nabavljenu obuću i da što manje pješači.

Šušić kaže da je već odavno prestao da ulazi u prodavnice obuće, jer mu je vrlo teško kada ugleda neki par patika ili cipela koje mu se dopadnu, a unaprijed je svjestan da nema broja za njega.