Fotografije su dobre i vjerujem da je iskustvo rata bilo razorno za njegov nacin zivota i da smo svi mi skupa stvorili stvarnost u kojoj se jedna umjetnicka dusa na osjeca komotno. Ali ovo NIJE sudbina, ovo je njegov izbor! Svi mi ovih godina srecemo visoko obrazovane ljude, inzenjere koji su nekada radili u velikim poduzecima i imali dostojanstven i sredjen zivot, a koji sada taksiraju ili rade neki drugi slabo placeni posao. Ti isti ljudi nisu sjeli na cestu i dohvatili se flase vec vrijedno rade da bi prehranili sebe i svoje obitelji. Ja znam dobar broj umjetnika koji svojim elegantnim umjetnickim rukama rade vrlo grube poslove da bi prezivjeli. Najlakse ja umjetnicke prste smotati oko flase. Tuzno je sto u ovom drustvu vise nikakva plemenite zvanja ne mogu opstati ali ovo ipak nije sudbina, ovo je njegov izbor.

"Kad se počnemo pitati što ćemo sa svojim životom (kod nekih se to pitanje postavlja i u mlađim godinama, a kod većine sa prvim pojavama starenja), to je znak da silazimo sa pravog puta i da život ne zna što će sa nama. Jer, ne živimo mi život, kao što u svojoj slijepoj egocentričnosti mislimo, nego život upotrebljava nas, upravlja nama i odbacuje nas kad više ne možemo poslužiti njegovim nama nepoznatim ciljevima. Poslije toga mi još „živimo„ neko vrijeme, ali samo po inerciji, krećući se vlastitim pogonskim sredstvima, dok nas taj život ne skloni sa piste kao smetnju svom živom prometu." I.Andrić

Zalije mi je roditelja koji se bore za svoju djecu u tom teskom vremenu, nego ovih samaca koji se odmah prihvate flase. Ovaj se ne trezni, vidi mu se po faci.

u cijoj vojsci je bio u vrijeme rata, niko ne pita!?

...sudbina jednog čovjeka kao simbol našeg "napretka"...i mi smo svi mrtvi pijani pa nam se zato i pričinjava da smo trijezni i da nam je bolje nego prije...

tuzan ti je zivot nas umjetnika :)

Propali muzičar. Ja, i ?