{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Teška sudbina prijeratnog bubnjara Ranka Mijatovića Šarca

28.10.2014. u 09:17
98
34
Teška sudbina prijeratnog bubnjara Ranka Mijatovića Šarca
98
Godinama nakon završetka sukoba, tragedije i drame običnih ljudi samo su se nadovezale na kraj rata i uporno su istrajavale.
Mnogima i dan danas nije ništa bolje, iako je oružje davno zaćutalo. Iz relativno mirnog jugoslovenskog društva svuda se izrodila čitava plejada nesrećnih.

Spisak tu poražava maštu i nesreća nadilazi razum. Čitavo društvo je degradiralo za klasu ili još niže, piše Mitar Simikić u svojoj reportaži.

Čovjeka koje ove fotografije prate zatičemo u okruženju života, koji je ko zna koliko daleko od vidjela i svijeta - života koji je suštinski degradirao do te mjere da se čini da tamo jedino ima smisla umrijeti. Jednom riječju, ostavljenog u življenju lišenog istinske vedrine.

Serija ovih fotografija nastajala je u periodu od oktobra 2012. do aprila 2013. godine. Tokom tih sedam mjeseci fotoaparatom je zabilježen jedan dio iz života Ranka Mijatovića Šarca, preživjelog učesnika rata, i njegove bliže okoline već odavno svedene uglavnom na nekoliko ljudi iz komšiluka i na rijetke članove rodbine.

Tačan završetak snimanja se u razlici od tri dana čudnim spletom podudario sa početkom rata u Bosni, jednog aprila, a od stvarnog okončanja sukoba prošlo je bilo već osamnaest godina dovoljnih, dakle, za jednu generaciju da stasa do punoljetstva.

Šarac je jedan od onih na kome su se kola slomila. Bezbrižne sedamdesete i osamdesete u kojima je zarađivao za život kao muzičar zamjenit će jugoslovenska kriza i rat koji će ga poništiti kao čoveka i okrenuti njegov put u drugom pravcu.

Ranko je rođen krajem šezdesetih u majevičkom selu Mezgraja, u sjevernom djelu Bosne, kao srednje dijete, pored starijeg brata i sestre. Prije i tokom snimanja malo se dalo od njega samog saznati više o tome kakvo je djetinjstvo imao.

Davne uspomene bi uglavnom brzo ustrojavao u dvije teme kojima je ostao najbliži: muzici i ratu. Iako je već prošlo mnogo godina otkako se posljednji put uhvatio bubnja njegovi prsti su još uvijek bili skloni da zatrepere u taktu neke nepoznate melodije sa vidnom umjetnošću kakvu posjeduju samo muzičari.

Šarac je svojom pojavom stajao kao oličenje ratne propasti. Jedan od onih na kojima se odmicanje vremena slabo primijeti. Ono što se drugima dešavalo bilo je uglavnom u manjem obimu. Kod njega su se vidjeli tragovi prošlog vremena u jednom svom pogubnom kraku. Ali i više od toga: ideali pokleklog socijalističkog diva i osjećanja vrijednosti iz minule epohe. Sve je to kod njega bilo sačuvano u nekim tragovima, rasparčanim djelićima iza kojih se samo slutio dah zaustavljene prošlosti.

Više fotografija možete pogledati ovdje.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: