{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


O Jugonostalgiji: Ko uzdiše za Jugoslavijom, a ko je se nerado sjeća

19.9.2015. u 21:53
733
1065
O Jugonostalgiji: Ko uzdiše za Jugoslavijom, a ko je se nerado sjeća
733
O Jugonostalgiji: Ko uzdiše za Jugoslavijom, a ko je se nerado sjeća
"Dok je bilo Tita znao se red". "U Jugoslaviji si bio toliko siguran da si mogao zaspati u parku bez imalo straha". "Prije se znalo ko kosi a ko vodu nosi", ovo su neki od najučestalijih žargonskih izraza koji se među jugonostalgičarima koriste da bi opisali žal za nekadašnjom zajedničkom državom.
Jugoslavija, država koje više nema već 23 godine i danas je u mnogo čemu aktuelna. Jedni je se prisjećaju s uzdasima čežnje, drugi proklinjući njeno postojanje dok treći (mlađe generacije) nijemo posmatraju rasprave između realnosti i fikcije o svemu što je Jugoslavija predstavljala ili su neki zamišljali da predstavlja.

Jugonostalgija je sasvim prirodna pojava, nimalo iznenađujuća, jer je i logično da u svim društvenim sistemima imate zadojene pristalice i uvriježene protivnike. Ipak, indikativno je da je Jugoslavija, odnosno njeno postojanje danas izgovor za trenutni uspjeh ili poraz. Oni koji opravdavaju sadašnju politiku i procese koji su prisutni u današnjoj BiH uglavnom s negodovanjem gledaju na Jugoslaviju, ističući sve njezine nedostatke, propuste i grijehe. S druge strane neistomišljenici sa trenutnim politikama, sa trenutnim odnosom prema državi i narodu uglavnom glorifikuju dostignuća bivše SFRJ.

Jugoslavija nije crno-bijela slika



O jugonostalgiji, upotrebi i zloupotrebi Jugoslavije danas, opravdanosti glorifikovanja i minimiziranja svega jugoslovenskog razgovarali smo s historičarkom mr. sci. Dženitom Sarač-Rujanac koja je zaposlena kao viša stručna saradnica Instituta za historiju. Naša sagovornica za Klix.ba je prokomentarisala nostalgiju prema bivšoj Jugoslaviji u današnjem društvu, ističući da se ona koristi na različite načine.

"Smatram da postoji nostalgija koja se u javnom diskursu naziva jugonostalgijom i čini mi se da je svaki dan sve izraženija. Međutim smatram da to nije nostalgija za onim socijalističkim sistemom, jednopartijskom vlašću i obaveznom predmetu Marksizmu. To je žal za boljim vremenima, za prošlom sretnom mladošću ili pak prenesenoj predstavi o bezbrižnom, sigurnom i prosperitetnom društvu. Znači neki se prisjećaju, dok neki zamišljaju, a pri tome se zanemaruje činjenica da su i 'onda' korišteni bonovi za naftu, postojale su redukcije struje, nestašice robe, repromaterijala i slično".

Historičarka Sarač-Rujanac ističe da se slika o Jugoslaviji ne može predstavljati kao crno-bijela.

"Kada govorimo o Jugoslaviji uvijek postoji ono 'ali'. Međutim čini mi se da nostalgija za Jugoslavijom raste istovremeno sa svakodnevnim nezadovoljstvom naših građana koji se susreću s brojnim problemima opće egzistencije i koji time jednostavno raspršuju nadu da će ovdje uskoro biti bolje, pravednije i transparentnije“, kaže naša sagovornica.

Prednosti i nedostaci u savremenoj upotrebi



Kao prednosti Jugoslavije u odnosu na današnje stanje u državi i društvu nostalgičari izdvajaju brzo zaposlenje nakon okončanja školovanja, besplatno školstvo i zdravstvo, mogućnost ljetovanja za sve te efikasnu miliciju koja je davala osjećaj sigurnosti u svakom trenutku.

S druge strane nije zanemariv broj onih koji iznose teze, hipoteze te argumente o negativnostima bivše SFRJ. Uglavnom se spočitava neprincipijelna i neravnopravna politika državnog vrha, favoriziranje Beograda i Zagreba u odnosu na ostatak Jugoslavije, prividni uspjesi i slobode koje su se implementirale uvijek nauštrb nekog trećeg i mnogo drugih razloga.

Nezaobilazna je i rasprava o opravdanosti Golog otoka. Dok je za jedne to bila neophodna stavka u cilju državne bezbjednosti, za druge je to najmonstruozniji vid zločina prema neistomišljenicima od strane državnog vrha. I koliko god raspravljali o Jugoslaviji konstantna su dva pola. Prvi onaj romantičarski koji naglašava ono lagano štivo što ga je Jugoslavija ispisala, a to je procvat rock muzike, Fićo i Yugo kao simboli uspjeha autoindustrije, sportski uspjesi, sloboda kretanja s čuvenim crvenim pasošem itd.

Nisu rijetka ni okupljanja zaljubljenika i poštovalaca Jugoslavije koji i danas obilježavaju nekada državne praznike i bitne datume, poput Dana republike 29.11. zatim Dan mladosti 25. 5., ili smrt Josipa Broza Tita 4. 5. Iako su predvodnici tih skupova uglavnom učesnici NOR-a, bivši članovi Partije i sl. zapažen je broj i mladića i djevojaka, rođenih čak nakon raspada Jugoslavije, koji spomenute događaje redovno ispraćaju mašući jugoslovenskom trobojkom, majicama sa simbolom crvene zvijezde petokrake i drugim detaljima koji podsjećaju na nekadašnju SFRJ.

Drugi pol o Jugoslaviji ističe suzbijanje vjerskih sloboda, nepriznavanje nacionalne postojanosti muslimana/Bošnjaka do 1971. godine, zatim strahote Golog otoka, režimsko pravosuđe, nametanje jugoslovenstva gušenjem nacionalnih čežnji i još mnogo toga.

"Činjenica je da smo mi društvo u tranziciji i svi se mi nekada nađemo u apsurdnim situacijama koje se shodno volji ili nahođenju ovlaštenog tumače na štetu običnog građanina. Da ne bi dolazili u takve situacije, da se savremeni neuspjesi ne bi pravdali teretom i nasljeđem prošlosti, treba i mora se naći snage da se ova tranzicija ubrza i da se uspostave validni i savremeni društveni kodeksi. U protivnom svima nama prolazit će godine i godine, a žal za 'Titovim zlatnim dobom' bit će još veći“, zaključuje na kraju razgovora za Klix.ba historičarka Dženita Sarač-Rujanac.

U većini gradova i danas postoje ulice s Titovim imenom. I tu je pronađen problem. Dok su jedni za promjenu naziva ulica, opravdavajući to 'bespotrebnim' podsjećanjem na nešto o čemu nema saglasnosti, ovi drugi koriste istu analogiju i 'nameću' druge nazive oko kojih također nema saglasnosti. I tako u nedogled. Ostajemo zaglavljeni između prošlosti i sadašnjosti pravdajući svoje uspjehe i promašaje Jugoslavijom i njenim simbolima.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: