FOTO+VIDEO / "Mi smo Kanađani, jer nismo Amerikanci!"

Jedna stvar je činjenica, to je ogromna zemlja. Avionski let iz Vancouvera na zapadnoj obali, do Toronta, koji i nije na samom istoku zemlje, već negdje na drugoj trećini puta u tom pravcu, traje – pet sati! Tek da stvorite sliku koliko je to prostranstvo, jedan toliko dug let iz bilo kojeg od naših gradova, iako ih nažalost više i nema, odveo bi nas poprilično duboko i u Aziju i u Afriku, ili bez problema prebacio preko Sjevernog pola…

Vancouver je veliki grad londonske klime, što rezultira velikim brojem beskućnika koji su se tu slili zbog blage klime, ali ujedno ga stavlja među vodeće gradove po broju samoubistava. Savršeno mjesto za odličnu komediju. Ovaj treći grad po veličini u Kanadi ima stand up scenu koja je među vodećim na kontinentu. Svakog dana u tjednu događa se po nekoliko comedy večeri, a ja sam imao sreće (više nego prema zasluzi!) da upadnem na jednu od boljih – Comedy on the Corner.

I upravo tu se odmah osjetila razlika u reakciji na "I'm from…" između američke i kanadske publike. Oni znaju odakle sam. Nakon mog nastupa mi je prišlo nekoliko ljudi koji su, ili prva generacija naših zemljaka, ili su im djed i/ili baka iz naših krajeva. Iako mi je to pomalo ubilo "opening joke", bilo mi je drago da ih upoznam.

A onda – Toronto… Grad koji bukvalno raste iz dana u dan. U zemlji koju je recesija tek okrznula i koja ima stabilan bankarski sektor, slijeva se puno inozemnog novca i to najčešće u – građevinarstvo. Ogromni neboderi niču na sve strane i u samom centru grada i na periferiji, mijenjajući pejzaž gotovo do neprepoznatljivosti. CN Tower, koji je nekada štrčao sam, uskoro će dobiti konkurenciju po visini. Na sve strane su kranovi i dizalice, i samo po sebi se nameće pitanje – a ko sve to plaća? Odgovori idu ovim redoslijedom: Kinezi, Arapi, Rusi, Indijci, a doskora tj. do sankcija i – Iranci! Investiraju tamo gdje misle da je sigurno. A ko će živjeti u svim tim silnim zgradama, čiji je rast doveo i do ogromnog rasta cijena nekretnina…?

Ima ko. Zaista, za razliku od bilo kojeg drugog velikog grada na svijetu, čuti različite jezike ljudi svih nijansi boje kože, ovdje je potpuno normalna stvar. Dok su u drugim takvim megapolisima imigranti poprilično (samo)ograničeni na svoje dijelove grada, ovdje žive i kreću se posvuda. Da li se zbog toga bune "oni pravi" Kanađani? Možda i bi, kada bi se tako i osjećali. Naravno da i u ovoj zemlji postoje oni koji sebe smatraju čistokrvnim starosjediocima, ali je takvih toliko malo i razbacani su po ovim prostranstvima, da ne čine najvažniju društvenu grupu. Ova zemlja, a naročito Toronto, žive svoju raznolikost sa dobrim i lošim stranama iste.

To se vidi i po komičarima. U nekoliko nastupa koje sam imao u ovom gradu nagledao sam se svakakvih: jedini crnac u svom malom gradu u provinciji Alberta, HIV pozitivni gej koji je iz katoličanstva prešao na judaizam, latino koji to doista i želi biti - ali mu to niko ne priznaje, mršavi i niski štreber koji izgleda kao psihopat koji samo što nije ubio prvog zgodnog muškarca (ili ženu!), gluha komičarka koja izgleda kao seks bomba… Dok sam u Seattleu dane provodio u društvu onih najboljih i najiskusnijih stand up komičara, ovdje sam se družio s onima koji su "običniji" i koji su negdje na sredini puta svoje karijere…