Život i pjesništvo Marka Vešovića: "A Bogu ću, ako bi ga bilo, kazati..."
"O pjesništvu općenito, o pojedinoj pjesmi ili jednome jedincatom stihu, govorio je tako sugestivno, u mimici i gesti, u intonacijama i u naglascima, da bi slušalac ili gledalac sticao dojam kako taj čovjek svojim uvidom proniče kroz svaku riječ, kako na poeziju gleda nekim specijalnim rendgenskim pogledom, u svakoj riječi on osjeti njezin pjesnički potencijal i napon. Marko Vešović o poeziji je govorio iz poezije same, po sluhu i notama, iz uvjerenja kako je pjesma samoj sebi sav smisao i sadržaj, i kako pjesma ne treba, a i ne smije, svoj razlog i opravdanje tražiti u nečemu što sa njom nije u organskoj vezi, u teoriji ili filozofiji, recimo", govorio je Miljenko Jergović o Marku Vešoviću.
Poezija, pjesme i sve ono što je Vešović tokom života stvarao, teško da bi mogli stati u jedan tekst, ali dijelovi njegovog rada zaslužuju biti dio nečega što može poslužiti možda kao inspiracija onima koji se do sada nisu upoznali sa njegovim radom, da to urade sada.
"Još uvijek je živa, u meni, iz sna slika. Kad' prvi put Sarajevo ugledah sa Bistrika. Na stotine sazvježđa u pomrčinu palo. Zemaljsko i nebesko sasvim se smiješalo. I pamtim: niz bistričku ulicu, ne znam koju, svjetiljke krivovrate - visibabe u stroju. Ko da je duša, od straha - skroz budna, skroz trijezna, htjela da pripitomi, tim znanim, svijet neznan", dio je pjesme pod nazivom "Grad" koju je Vešović objavio u zbirci poezije "Kralj i olupina".
Tokom života, Vešović nije krio svoje simpatije prema djelima Skendera Kulenovića kojeg je često citirao i recitovao. Jednu od pjesama u zbirci "Poljska konjica", koja govori o ratnim strahotama i opsadi Sarajeva, Vešović je posvetio upravo Kulenoviću.
"Ona jedna bila davno rastavljena s mužem, a grob mu održava. Onoj drugoj čoek bio dobar ko hljeb, a na grobu mu trava do neba. Time biva hoće neka svak dobro vidi kolka je muslimanka. Eto je tamo, a ja znam svoje ostala sam bez ikog svoga (ujutru ustanem a kuća škripi od samštine) i pravo da ti rečem ja ti više nisam ni muslimanka ni nemuslimanka. Ja sam ti sad pogledaj onaj panj onamo pa ćeš znat odmah ko sam i šta sam. A šta ćeš ni jedan rat nikad nije nijednu majku nasmijao", dio je pjesme "Panj".
Veliki dio svog stvaranja Vešović je posvetio i supruzi Gordani koja je preminula 8. marta 2016. godine u Sarajevu. Nju, ali i dvije također jednako bitne žene u njegovom životu, Vešović je opisao u zbirci pjesama "Njih tri" gdje svaka od žena ima po dio knjige. Prvi dio knjige posvećen je njegovoj majci Darinki, drugi supruzi Gordani, a treći kćerci Ivani.
"Jednom, sve će moje pjesme se u kutke, mračne razmiljeti. Da preminu šutke. I to još će jedan moj da bude grijeh: Sa njima će mila još jednom da mrije. No nova misao vodi me u sreću: Sa voljenom skupa drugi put mrijeću. I u ništavilu šumoriće tmono. Baukida lipa s hrastom Filemonom", navodi se u pjesmi "Dva mrenja" koja je dio zbirke pjesama.
O svojoj supruzi, Vešović je pisao i u drugim formama, a tekst pod nazivom "San o Gordani" objavljen je i na stranici Pen centra Bosne i Hercegovine.
"Dugo smo stajali i nešto pričali, ali ni jednu jedinu riječ nisam upamtio. Ni jednu. Na njihovim licima vidjelo se zaprepaštenje. Gordana je ćutala. Kazao sam: kao da je manja nego što je bila. 'I meni se čini', rekla je Šahbaza. I tada je Gordana počela da se vidljivo smanjuje. Kad je postala curica sa kikicama, meni do pasa, rekla je: 'Idi kupi mi papirne maramice na trafici'. Kad sam se vratio, iz Šahbazinih očiju sam vidio da je Gordane nestalo. Nakon buđenja, nisam plakao kao obično: prošle su više od četiri godine otkako je nema, dovoljno vremena da shvatim Darinkine riječi: 'suze su za male jade', jer meni je danas triput teže bez Gordane nego kad je umrla od raka", dio je teksta.
Marko Vešović je preminuo u 78. godini u gradu u kojem je proveo i najljepše, ali i najteže trenutke. Bilo je onih koji su ga voljeli, onih koji su ga iz određenih razloga omalovažavali i smatrali kako nije relevantan da govori o nekim stvarima koje su vezane za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Zbog takvog narativa, kao što se desilo i sa nekim drugim javnim ličnostima, Vešovića su vremenom mnogi zaboravili.
Posljednje godine života u Sarajevu proveo je u samoći, uz rijetke prijatelje koji su ga posjećivali i prisjećali se njegovog intelektualnog i drugog djelovanja. Djelovanja koje je odavno preraslo mentalitet koji često mnogo više guši i sputava nego što ima progresivnu ulogu.
Uprkos tome, Vešović će ostati upisan kao jedan od onih pisaca koji je na poseban način i sa posebnim pijetetom opisivao patnje običnog čovjeka, patnje jednoga grada, ali i život sam po sebi. Satkan od svega dobrog i lošeg.
"A Bogu ću, ako bi ga ne daj Bože onamo bilo, kazati: 'Četiri pakla sam na zemlji predeverao: pakao djetinjstva, pakao opsade Sarajeva, pakao Gordaninog mrenja, pakao života bez Gordane, i živo mi se je*e za tvoj pakao", pisao je Marko.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
