Nina Babić: Društvo je dužno uočiti obrasce nasilja nad ženama i mijenjati ih
Babić je 2002. godine upisala Akademiju umjetnosti u Banjoj Luci, a zatim nastavila školovanje u Atini u Grčkoj. Tu je upisala Visoku školu slikarstva s kostimografijom i scenografijom. Diplomirala je 2006. godine, a zatim se vratila na Akademiju umjetnosti u rodnom gradu i također diplomirala na Odsjeku za slikarstvo. Svoje radove je, osim u Bosni i Hercegovini, izlagala u Americi, Njemačkoj, Grčkoj, Srbiji, Makedoniji i Hrvatskoj. Kako kaže, umjetnost treba biti dostupna "običnom" čovjeku u našoj zemlji.
"Ekonomska i politička situacija u BiH je već decenijama neizvjesna, što znači da se ljudi bave onim što smatraju da im je prioritet. U ovom slučaju je to egzistencija. Većina stanovništva 'spaja kraj s krajem' i nije im stalo do kulture. Kultura jeste elitna, ako ćemo joj već davati epitete, ali i to ovisi o tome kako koncipiramo riječ elitno. Kultura treba da bude uzvišena, ali nikako na način da je običnom čovjeku nedostižna", govori.
Odnos umjetnosti i "običnog" čovjeka
Prije tri godine na Trgu Krajine slučajnim prolaznicima poklanjala je crteže koje je uradila u prethodnih 15 godina. Smatra da umjetnici trebaju privući "običnog" čovjeka da se upozna o njihovim djelima i kulturno osvijesti.
"Zamislila sam tog običnog čovjeka u svojoj svakodnevnici kako prolazi pored mene, umoran od obaveza i problema. Uzevši moj crtež i unoseći ga u svoj dom, on pravi jednu vrstu odnosa sa mnom i mojim djelom. Posmatrajući to djelo i promišljajući na njemu svojstven način, stvara se kritičko mišljenje. Plašila sam se reakcija posmatrača, ali doživjela sam pozitivno iskustvo, meni dragocjeno. Razmijenila sam energiju i razgovor s nekoliko stotina ljudi i upravo se u tome krije čar čitavog procesa", priča.Odnos društva prema žrtvama nasilja
Sredinom jula otvorila je izložbu "Nasilje u naslijeđe?" u Velikom izložbenom salonu Banskog dvora u Banjoj Luci. Proces nastajanja izložbe bio je vrlo zahtjevan, ne samo u realizovanju slika nego u promišljanju i istraživanju. Babić je imala izražen stav o nasilju i žrtvama nasilja, ali je iznenadila obimnost te problematike na našem podneblju. Bilo je vrlo zahtjevno slušati različita iskustva i pokušati ih razumjeti. Sam razgovor sa žrtvama nasilja te pronalazak obrasca kroz ličnu prizmu je izrazito težak zadatak.
"Nasilje je nasilje. Na Balkanu smo usvojili neke obrasce, smatrajući da su oni dio naše tradicije pa ih zbog toga njegujemo. Mislimo da ćemo izdati sebe i svoje porijeklo ako odustanemo od tradicionalnog pristupa. Moramo početi drugačije interpretirati tradiciju i 'smjestiti' je u vrijeme u kojem živimo. Patrijarhat je duboko ukorijenjen u našem kodu, ali ne bih samo njega direktno povezala s nasiljem. U izložbi govorim o ličnim obrascima žrtve i nasilnika. Kao društvo, dužni smo uočiti obrasce nasilja nad ženama i mijenjati ih", pojašnjava.
Svaki segment izložbe je autentičan, što znači da se bavi stvarnim ženama i činjenicama. Ništa nije pretpostavljeno ili izmišljeno, a velika odgovornost leži upravo u tome. Odgovornost umjetnice se ogledala u tome da prenese proces nasilja objektivno, bez banalizovanja i patetike."Najteže mi je bilo izbjeći patetiku. Cilj je bio u posmatraču probuditi ne samo empatiju, već i podstaći ga da osjeti nasilne obrasce na vlastitom biću. Shvatit će ozbiljnost nasilja tek kada se osjeti neugodno i izađe iz vlastite zone komfora", zaključuje Babić.
Postoje planovi da se izložba uskoro predstavi u ostalim bh. gradovima i regionu, ali umjetnica nije željela precizirati zbog sve veće neizvjesnosti situacije vezane za pandemiju koronavirusa.
