{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


'Mliječni put' dolazi iz Mostara

S
29.9.2009. u 08:00
0
10
'Mliječni put' dolazi iz Mostara
0
'Mliječni put' dolazi iz Mostara
Prvi veganski roman na svijetu nastao je u Mostaru. Napisala su ga dvojica autora koja se kriju iza pseudionima Nick Suton, a objavljen je baš ovih dana. Roman 'Mliječni put', kako će vam u svome predgovoru pojasniti književnik Veselin Gatalo, otkriva tajne o hrani koja ubija. Među njima i mlijeko.
Strašno je kad se otkrije koliko je naoko nevina stvar pogibeljna za ljudsko zdravlje, čak i život. Nekada se duhanskom dimu pripisivalo terapijsko djelovanje. Uranijem se bojilo staklo, sve dok radnici-staklari nisu počeli naprasno umirati od radioaktivnosti. Dokazana je i štetnost konzumacije mesa. Ali, obeščastiti i prikazati pogibeljnom jednu tako naivnu i općeprihvaćenu stvar kao što je mlijeko, tako nevinu do apsolutnog bjelila, taj takozvani izvor života i dobroga zdravlja, e to je već za osudu, zar ne? Ili je za osudu šutjeti o tomu što nam mlijeko čini?

Kao kad klaun ubija. Izvjesni horror-serijal o klaunu-ubojici unesrećio je djecu zapadnog svijeta, čak nekoliko godišta. Serijal je bio jako popularan, čak i kod nas. Krvi je bio pun ekran, kao što to već na američkom TV-u biva. Djeca su to odgledala, s dječjom znatiželjom i nevinom percepcijom svijeta, nahvatala su se straha od šarene kreature koja bi, po prirodi stvari, trebala biti vesela i zabavna. Uglavnom, taj nevini lik je u serijalu bio svirep, masovni ubojica. Djeca bi, nakon toga, kad bi ugledala klauna, započela vrištati i bježati. Nekoliko američkih mališana je čak doživjelo živčani slom kada je maskirani zabavljač stigao da ih uveseli.

Ja sam se osjećao tako dok sam čitao ovaj rukopis. Svaka sličnost s parom koji je ne tako davno stradao u prometnoj nesreći u Belgiji je više nego slučajna. Svaka sličnost s nasmrt izmrcvarenim veganom, navodno žrtvom stanovitog sotonskog kulta, isto tako je slučajna. I sa starim laburistom umorenim istoga dana kad je mlada slikarica ubijena na vratima kuće u kojoj je živjela. Svaka sličnost Ljudi iz sjene u ovoj knjizi sa stvarnim ljudima iz sjene isto tako je slučajna.

Slučajna je i sličnost sa stvarnim oboljenjima izazvanim konzumacijom mlijeka i mliječnih proizvoda, porastom broja degenerativnih bolesti kod ljudi Zapada – kojima po hranidbenom modelu i sami pripadamo. Svaka uzročno-posljedična veza s pojavom kravljeg ludila i bolestima ljudi kojima su, izvjesno, uzroci prioni i dorađivanjem iščašeni proteini mlijeka i mesa, isto je slučajna. I štetne bakterije koje hormonizirano mlijeko puno antibiotika čine jačim, sasvim polako i slučajno izazivaju čir na želucu i dvanaestercu, i više nego slučajno uzrokuju rak i smrt.

A, možda i nije tako. Možda je i gore. Uz ovaj roman, dok sam ga iščitavao, čitao sam i nikad upotpunjenu i posloženu slagalicu iz djetinjstva. Primjerice, tada nisam znao zašto bih povraćao od svježeg mlijeka i zašto bi me od njega često zabolio želudac. Zašto u bolnicama reklamiraju mlijeko, iako medicinari, ako žele znati, lako saznaju da je mlijeko štetno za ljudski organizam, da mliječni šećer nije razgradiv u ljudskom tijelu i da je prisutnost priona u masi mlijeka jako teško otkriti?

Možda zato što liječenje oboljenja izazvanih prionima puno košta, a to nosi zaradu? I kako to da je litra mlijeka iscijeđena iz životinje koju treba smjestiti, medicinski nadzirati, održavati i hraniti, puno jeftinija od litre nafte koja se, u krajnjoj liniji, lako crpi iz tla i jednostavno preradi za uporabu? Možda zato mliječna industrija tako rado i izdašno financira zdravstvo i tako kupuje šutnju i mir, štiti svoj profit?

Ovaj roman, prvi ovakav u svijetu, dat će vam odgovore na neka pitanja o osnovama dobroga dijela naših obroka. Moći ćete povezati stvari koje ste slutili, a niste vjerovali u njihovu održivost. Priča o ljubavi, akcijski roman, veliko raskrinkavanje jednog naoko nevinog hranidbenog mita koji nas polako, ali sigurno nagriza i ubija, priča o zavjeri šutnje u krugovima superkrupnog kapitala i još ponešto, sve to u sebi nosi roman Mliječni put.

Ovo nije roman koji će dopustiti vašem životu da ostane nepromijenjen. Promijenit će vaše prehrambene navike, učiniti da započnete sumnjati u vesele šarene krave na zelenim pašnjacima i vesela mala bića koja, sretna i zdrava, piju mlijeko po cijeli dan, jedu sireve i mliječnu čokoladu i od toga postaju velika i zdrava.

Ispijanje mlijeka je nevina stvar, zar ne? Greška. Nije baš tako nevina. Naprotiv, to je kao kad klaun ubija.

Veselin Gatalo, urednik romana 'Mliječni put'.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: