Na svecanosti povodom obiljezavanja ustanka naroda i narodnosti BiH protiv fasizma u Bihacu Milka Planinc drzi govor: "Drugovi i drugarice, kad je prva pukla, i_nasa je pukla!"

I najzad, završivši pjesmu i padajući na zemlju, cvrčak još posljednji put ugleda u svom srcu svoje voljeno izgubljeno sunce i blažen potonu u naručje bijele smrti. Branko.Ć- od najdražih pisaca.Čitala sam ga već u trećem razredu osnovne: roman Orlovi rano lete. To me je potpuno izmijenilo kao čovjeka, naputilo me na pravi put. Ili, možda, na krivi put, ko bi to znao.Najdraže što je napisao Ćopić, odgovor je Bašta sljezove boje, Magareće godine, Partizanska trilogija... Ali mislim da na ovo pitanje nema smisla ni odgovarati. Bolje bi bilo pitati koje su ti Ćopićeve knjige najmanje dobre. Tad bih rekao: Doživljaji Nikoletine Bursaća i Osma ofanziva. Ta dva je romana, reklo bi se, pregazilo vrijeme. Ali i tako pregaženi su dobri. Sretna sam što sam se rodila dovoljno rano da odrastam uz njegove knjige. Žao mi je današnje djece koja su uskraćena ne samo za divnog Ćopića!

Jedan od najvećih pisaca ovog podneblja. Ko god je pročitao ijednu njegovu pripovjetku zna da one nisu pisane prvenstveno djeci. Ono što je meni fascinantno da dijete njegovu priču razumije na svoj način a odrasli na svoj. A koliko znam od njegovog djela samo je "Bašta sljezove boje" bila u čitankama, ako i nju nisu izbacili.

E, moj Branko sve ovo poslije rata su nam "Magareće godine".