Efekat na organe
48

Riječ struke: Kako zaraza koronavirusom može dovesti do oštećenja mozga

A. B.
Ilustracija: Shutterstock
Ilustracija: Shutterstock
Strani mediji pišu o mogućoj povezanosti simptoma i zaraze koronavirusom sa oštećenjima mozga iako još takve tvrdnje nisu naučno dokazane. O toj temi razgovarali smo s doktoricom neurologije Azrom Alajbegović koja nam je pojasnila vezu između nestanka mirisa i moguće akutne nekrotizirajuće encefalopatije (upale mozga).

Doktorica neurologije Azra Alajbegović je oprezno govorila o mogućim simptomima, ali i oštećenjima mozga upravo iz razloga što to još nije naučno dokazano.

Kako je na početku razgovora navela, nervni sistem se dijeli na centralni i periferni u koji su, između ostalog, smješteni kranijalni živci označeni rednim brojevima s prednjeg dijela lobanje. Na prvom mjestu su tzv. njušni nervi zaduženi za čulo mirisa.

"Poznato je da su gubitak mirisa i okusa najčešći i potvrđeni simptomi zaraze koronavirusom. Ukoliko bismo istraživali efekat koronavirusa na ostale organe, pa tako i mozak onda je tu bitno uzeti u obzir dvije stvari. Dakle, svaki virus koji uđe u organizam može 'napasti' organ koji želi, tako da ni mozak nije izuzet, a s druge strane, potrebno je ustanoviti da li je koronavirus RNK tzv. respiratorni virus koji se u organizam unosi udisajem", rekla je doktorica Alajbegović.

Shodno tome, nastavlja Alajbegović, kada se pojavi izostanak čula mirisa, to znači da je oštećen taj nerv, ali i sluznica nosa te u određenim situacijama to može biti i trajna posljedica.

"Postoje razne vrste sinusa, ali tu je i posebni etmoidni koji osigurava mirisne funkcije te je on predstavljen prednjim i srednjim režnjem lobanje. Dakle, ukoliko virus ostane u tom sinusu, on dalje ide prema mozgu i može izazvati daljnje promjene na njemu koje se nazivaju encefalopatijama (upalama), a nekroze su propadanja tkiva, odnosno, pojedinih dijelova mozga, međutim, to je izrazito kompleksan organ i teško je potvrditi koji njegov dio će tačno biti oštećen", pojasnila nam je sagovornica.

Doktorica je dodala i to da oštećenje mozga izaziva i promjene u ponašanju, a za njega je kao i za miris odgovoran frontalni korteks koji je smješten u prednjem dijelu kore velikog mozga.

"Može se dogoditi da zaraženi pacijent ima samo akutnu reakciju na stres koja traje dvije sedmice ako nije ranije imao psihičkih problema, a nakon toga počinje proces prilagođavanja na stres koji traje dva mjeseca i u njemu dođe do obrade stresa. Također, teoretski se može desiti da čovjek ima inficiran čeoni režanj i samim time frontalnu encefalopatiju nekrotičnu, ali to se treba dokazati u smislu da ima i propratne simptome", dodala je.

Opći propratni simptomi su, navodi dalje doktorica, povišena temperatura, slabost i malaksalost, pospanost te moguće glavobolje.

"A posebni simptomi su odraz poremećene funkcije pojedinih djelova mozga u koji je uključen i poremećaj ponašanja, ali se mora utvrditi prethodno da li je pacijent i ranije imao bilo kakvih psihičkih smetnji. Može biti također zahvaćen i periferni centralni nervni sistem, ali meni nisu poznati neki drugi podaci osim gubitka mirisa i akutne encefalopatije", navela je Alajbegović.

Svi encefalitisi (upale) mozga su teška stanja, međutim, kako nam je doktorica ispričala, dodatni problem prilikom uspostavljanja takve dijagnoze su liječenja pacijenata od koronavirusa uz pomoć respiratora.

"Pacijenti koji su bili na respiratorima moraju se uvesti u vještačku komu kako bi podnijeli mehaničku ventilaciju. Dakle, ti su pacijenti svakako bez svijesti, oni nisu teoretski stigli klinički manifestovati encefalopatiju jer su već bili uvedeni u anesteziju tokom stavljanja na respiratore, te mi sada nakon tolikog broja preminulih na respiratorima zapravo ne znamo kakve su dijagnoze imali", zaključila je doktorica Alajbegović.