Bizarnostima nikad kraja
0

"Previše" razmišljanja deblja?

Sarajevo-x.com
Iako se uporno nadamo da će svi naučnici širom svijeta iskoristiti svoje vrijedno znanje i raspoložive resurse na pronalazak lijekova za neizlječive bolesti, ima i onih kojima to nije prioritet, poput naučnika sa univerziteta Laval u Quebecu. Kanađani su, naime, istraživanjem došli do spoznaje da "teški mislioci" rizikuju vlastito zdravlje, jer je "razmišljanje veoma stresan proces koji ih tjera na nesvjesna prejedanja".

Istraživački tim na čelu s Jean-Philippeom Chaputom odlučio je pozabaviti se intelektualnim radom i "opasnostima koje nam donosi", pa su vršili detaljna mjerenja spontanog unosa hrane 14 studenata nakon svakog završenog zadatka od ukupno tri zadatka koja su stavili pred njih.

Ispitanici su se najprije "morali" izležavati u sjedećem položaju, zatim čitati i sažeti pročitani tekst, te na kraju uraditi seriju kompjuterskih testova s ciljem ispitivanja njihove memorije, koncentracije i budnosti.

Nakon 45 minuta, koliko im je bilo potrebno za svaku navedenu aktivnost, učesnici studije imali su priliku da izaberu štagod žele sa ponuđenog jelovnika, a u neograničenim količinama.

Istraživači su ranije otkrili kako svaka "porcija" intelektualnog rada zahtijeva samo tri kalorije više nego što je to slučaj tokom odmora.

Međutim, uprkos činjenici da intelektualni rad ne troši puno energije, studenti su sasvim spontano u svoj organizam unijeli 203 kalorije više, nakon drugog zadatka, te 253 kalorije više nakon obavljenih testova na kompjuteru. Riječ je o porastu od 23,6 i 29,4 posto u poređenju s unosom kalorija za vrijeme odmora.

Uzorci krvi koji su uzeti prije, tokom i nakon svakog zadatka otkrili su kako intelektualni rad izaziva mnogo veće fluktuacije nivoa glukoze i inzulina nego u slučaju odmaranja.

"Ove fluktuacije mogu biti posljedica stresa izazvanog intelektualnim radom, te mogu biti odraz biološke adaptacije tokom procesa sagorijevanja glukoze", otkrio je za Daily Telegraph Jean-Phillipe Chaput.

Stručnjaci vjeruju da ljudski organizam reaguje na pomenute fluktuacije tako što potiče stalni unos hrane s ciljem vraćanja nivoa glukoze u ravnotežu, jer je to jedino gorivo koje mozgu treba.

Kanadski naučnik je još dodao kako bi pretrpavanje kalorijama uslijed intelektualnog rada, u kombinaciji s činjenicom da smo tada i manje fizički aktivni, zapravo moglo doprinijeti epidemiji pretilosti s kojom se trenutno suočavaju industrijske zemlje.

Nakon svega rečenog, možemo samo zaključiti da kvalitetan intelektualni rad i aktivnije korištenje moždanih vijuga svakako nisu preporučljivi, naročito za osobe kojima je fizički izgled veoma važan, jer "rizikuju da nabace koji kilogram viška".

Da li ćete ozbiljno shvatiti ovu studiju i ići kroz život bez previše razmišljanja o bilo čemu, svakako je vaša odluka, ali mi ne sumnjamo da su naši čitatelji ipak inteligentnije i razumnije osobe koje se na ideju o zdravstvenim opasnostima dubokoumnog razmišljanja mogu samo nasmijati.