Klix.ba u riznici historije: Prođite hodnicima raskoša koji su rizikovali bankrot Osmanskog carstva

Otići u Istanbul, najveći i najimpresivniji grad Turske, iskustvo je koje vrijedi doživjeti. U nedavno organizovanom medijskom putovanju, reporterka portala Klix.ba imala je priliku posjetiti samo srce ovoga "carskog grada" - njegove palače.

Mjesta, koja su utemeljila početke Istanbula, ispisala njegovu historiju i ostavila tragove, utabane tako duboko da će njihovo prisustvo još dugo trajati, kao svjedok prošlosti, gdje su neka označila i prekretnicu Osmanskog carstva.

U prvom dijelu reportaže, govorili smo o građevinama u Aziji, nama manje poznatom kontinentu, ali mirnijoj te tradicionalnijoj strani Istanbula, koju smo prvu i posjetili. Sada je došao red na Evropu. Tamo smo prošetali nekim od najvažnijih, ali i najposjećenijih palača na svijetu.

Kao što smo i ranije spomenuli, Turci ljubomorno čuvaju ove građevine, a između ostalog, u njima je zabranjeno i fotografisanje, što je pravilo koje za nas, zahvaljujući besprijekornoj organizaciji Go Turkiye, nije važilo. Svoju turu "domaćim" dijelom ovog grada smo započeli sa, ni manje ni više, nego najvećom palačom u Turskoj - Dolmabahče.

Dolmabahče

Ova zadivljujuća građevina smještena je na samoj obali Bosfora i broji 45.000 kvadratnih metara. Područje je izvorno bio zaljev koji je služio kao prirodna luka. Nakon osvajanja Istanbula, njena lokacija korištena je kao Carski vrt, koji se prostirao duž morske obale. Tako je dobila ime "ispunjeni vrt", što je doslovno značenje za "Dolmabahče".

Današnja neoklasična palača sagrađena je kasnije u 19. stoljeću, po naredbi sultana Abdul Medžida, koji je dotadašnju rezidenciju - Topkapi, zamijenio ovom i preselio se tu sa svojom porodicom. Naime, Osmanskom carstvu bilo je potrebno novo sjedište koje će zadovoljiti potrebe sultana te istovremeno pružiti udobnost i moderni luksuz, koji su "nedostajali" Topkapiju. Projekat su izveli arhitekti porodice Balyan, koji su sagradili brojne značajne zgrade u ovom periodu.

Ako bismo ju predstavljali u brojkama, Dolmabahče posjeduje ukupno 285 soba, 44 dvorane, 68 kupatila i šest hamama. U njoj su izložena 202 umjetnička djela, postavljena 131 ručno rađena svilena tepiha, od kojih je tu i onaj najveći - od 124 metra kvadratna. Za dekoraciju zidova i plafona utrošeno je 14 tona zlata, dok je ona ujedno i "dom" najvećeg boemskog lustera na svijetu, teškog 4,5 tone. No, to su ipak "samo" brojevi...

U palači se osjeti tradicionalni osmanski stil, no pomiješan sa zapadnjačkim pristupom. U njoj, za razliku od Topkapija nema paviljona, čime je postignuta željena nova refleksija. Njena raskošna i luksuzna unutrašnjost rajski su mozaik pozlaćenih stropova, pompeznih lustera i namještaja izrađenog do najsitnijih detalja, kojima ćete se diviti šetajući prostranim salonima, gdje svaki ima svoju temu. Nećete naići niti na jedan tipični ukras - i stepenište je od kristala, radijatori sa pozlatom, a na podovima leže prave medvjeđe kože.

Zato, od trenutka kada zakoračite u Dolmabahče, shvatit ćete da ste bogatiji za jedno nevjerovatno iskustvo. Prelazeći iz jedne raskošne prostorije u drugu, biti će vam teško bar malo ne zastati kako biste "upili" autentičnost i bogatstvo svake od njih. A, pitat ćete se i da li je moguće da se ovdje nekada odvijao normalan život.

Ako pitamo historiju, pravi razlog izgradnje palače Dolmabahče bilo je prikrivanje činjenice da je Osmansko carstvo u padu. No, u očajničkom pokušaju da impresioniraju svijet, sultani nisu birali sredstva pri njenoj izgradnji. Iscrpili su dodatno državnu blagajnu, a mnogi će reći - riskirali i sam opstanak Carstva.

Građevina je koštala pet miliona osmanskih zlatnih lira, odnosno 35 tona zlata, što je bio iznos otprilike petine godišnjeg poreznog prihoda.

Jedna od prostorija koje vrijedi vidjeti je "Soba 71", odnosno soba Mustafe Kemala Ataturka, utemeljitelja Turske koji je bio posljednji stanovnik palače, tamo zauvijek zaklopivši oči. Kazaljke satova ovdje su zaustavljene na 9:05, što je zapravo vrijeme njegove smrti.

Na posjedu palače Dolmabahče, koju godišnje posjeti i više od 1,5 miliona ljudi iz cijelog svijeta, nastaju neke od najljepših fotografija, a u srcima Turaka ona zauzima posebno mjesto.

Palaču je nemoguće "preletjeti". Ako je želite stvarno upoznati trebat će vam i nekoliko sati, dok brojni ljudi odluče da je posjete iz više navrata. Koliko je popularna, govori i činjenica da je broj posjetitelja ograničen na 3.000 po danu, a gornja granica često je dosegnuta vikendima i praznicima.

Strani posjetitelji za ulaz u nju trebaju izdvojiti 450 TL (40 KM), a prednost je što karta vrijedi narednih sedam dana. Palača je zatvorena za posjete ponedjeljkom, a nakon iscrpne ture možete odmoriti u vrtnoj kafeteriji ili s pogledom na Bosfor.

Čiragan palača

Pohod smo nastavili s Čiragan, historijskom građevinom smještenom u jednoj od najpoznatijih istanbulskih četvrti, koju muška populacija prvenstveno pamti po nogometu. Riječ je o Bešiktašu.

Ovo mjesto bilo je poznato po vrtovima uzgajanih tulipana, inače, još jednog simbola ovoga grada. Prvu vilu izgradio je Ibrahim Paša, veliki vezir sultana Ahmeda III, koji je ovdje organizovao festivale baklji. Zanimljivo, Čiragan zapravo na perzijskom znači "svjetlo", po čemu je ova palača i dobila svoje ime.

Prvobitnu vilu srušio je sultan Mahmud II 1834. godine, da bi novu palaču, istočnjačkog stila i islamske arhitekture, sagradio 1871. sultan Abdul Aziz.

Palača je isprva bila manja građevina, ali je vremenom rasla i stasala u impozantan objekat. Korištena je za razne događaje, ali i kao Parlament za vrijeme Druge ustavne monarhije u Osmanskom carstvu, dok je njen vrt 1930. služio i kao nogometno igralište nogometnog kluba Bešiktaš. Danas, među njenim zidovima je jedan od najluksuznijih bosforskih hotela, u kojem su do danas boravili samo odabrani gosti. Samo neki od njih su bivši američki predsjednici Bill Clinton i George Bush.

Kao jedina osmanska carska palača i hotel na Bosforu, Čiragan raspolaže sa 310 soba i nudi kraljevski tretman u savremenom centru grada. Cijena odsjedanja varira po sezoni, ali i tipu smještaja koji želite. No, prema ažuriranim cijenama, najskuplje je noćenje u apartmanu nazvanom Valide Sultan (tur. Sultanija), gdje jedna osoba treba izdvojiti i 4.400 eura za boravak.

Interijeri u plavoj i bež boji opremljeni su namještajem iz 19. stoljeća, ukrašeni antikvitetima i visokim stropovima, dočaravajući raskoš ovog doba. Sobe, mješavina istoka i zapada, krase kreveti s čvrstim uzglavljima i baldahinom, senzualnom posteljinom i pomno biranim jastucima, a pružaju zadivljujući pogled na Bosfor ili park Yildiz, nekadašnju šumu koju su sultani koristili za lov.

Hotel ima prostorije za razne prilike i događaje. Unutra se nalazi jedan od restorana koji je dobio Michelinovu zvjezdicu, hotelski restoran gdje smo iz prve ruke iskusili kraljevsku uslugu, bar te shop sa tradicionalnim slasticama, poput originalne baklave iz Gaziantepa. Dostupni su i spa sadržaji s otvorenim infinity bazenom.

Čiragan se nalazi u neposrednoj blizini poslovne četvrti te kulturnih i historijskih znamenitosti, a oni kojima se posreći da ovdje odsjednu, nesumnjivo će živjeti sretno... do dana odjave.

Paviljon Aynalikavak

Aynalikavak paviljon je sljedeća atrakcija kojom smo nastavili svoju turu i jedino što je uspjelo ostati od palače Tersane (tur. Brodogradilište), četvrte najveće palače Osmanskog carstva, koja je između 15. i 19. stoljeća krasila ovaj dio obale.

Skriveni dijamant arhitekture u srcu Istanbula, jedna je od najelegantnijih ostavština klasične osmanske arhitekture i rijetki prikaz neokaljanog osmanskog dizajna na koji nije utjecala Evropa. Nalazi se blizu Plave džamije i ime je dobio po zbirci ogledala koja su poklonjena sultanu Ahmedu III.

Prema podacima koje smo dobili u paviljonu, prvobitna građevina sagrađena je 1613. godine, po naredbi Halil Paše, velikog vezira sultana Ahmeda I.

Po ulasku u objekat odmah ćete primijetiti pažljivo očuvanu unutrašnjost uz duh stare kulture - visoke zidove ukrašene tapetama i umjetničkim djelima, prostoriju s divanom, sofe presvučene svilom, tugre (potpis sultana), orijentalne tepihe... Gornji, glavni sprat, bio je rezervisan za kraljevsku porodicu, dok je donji služio za prijem gostiju.

Zidove krase pozlaćeni monogrami i stihovi pjesama koje je napisao sultan Selim III - cijenjeni kompozitor nakon čije je vladavine zadržan današnji izgled ove građevine. Strop je prekriven prelijepom kupolom.

Paviljon ima pet soba i predsoblje, zajedno s dvoranom za prijem. Svaka prostorija opremljena je starinskim kaminima, unikatnim lusterima i elegantnim namještajem. Upotpunjuju ih vitražni prozori i ukrasi koji odražavaju tipična vrednovanja ovog doba, a najzastupljenija su, jasno, ogledala.

Kao počast sultanu Selimu III, kao glavnoj ličnosti turske klasične muzike, danas se u podrumu Aynalikavaka nalazi Turski glazbeni istraživački centar i Muzej instrumenata, s kolekcijom koju su donirali razni pojedinci i institucije.

U posjedu je i krasni vrt koji izgleda poput onih iz bajke, a podsjetnik je da je ovo mjesto nekada bilo carsko izletište Bizanta. Uz različite vrste drveća i cvijeća, odiše smirujućom atmosferom za razliku od prenapučenog gradskog krajolika, koji se osjeti odmah iza kapije paviljona. Tu je i kafić gdje možete uživati u ambijentu.

Obilazak je moguć samo u grupnim posjetama, a kao takav, naplaćuje se 5 TL (0,50 KM) po osobi.

Topkapi palača

Šlag smo ostavili na kraju. Na posljednjem mjestu u našoj turi palačama, ali paralelno, prvoj od najznačajnijih historijskih građevina u Turskoj, red je došao i na Topkapi.

Gotovo je nemoguće opisati važnost ove palače. Topkapi je bila "majka svih palača" i sjedište osmanskih vladara tokom gotovo četiri stoljeća. Strateški smještena na dijelu Sarayburnu - tački gdje je stajala akropola drevnog grada Bizanta i koja razdvaja Zlatni rog i Mramorno more - služila je kao glavna rezidencija i administrativno sjedište osmanskih sultana te i obrazovno-kulturno središte Osmanskog carstva.

Izgradnju početne faze palače naredio je sultan Mehmed II (Osvajač) ubrzo nakon 1453. godine, a ime je dobila po jednoj od kapija konstantinopolskih zidina kroz koju je 22-godišnji sultan ujahao osvojivši grad (tur. Top kapi - topovska kapija).

Živio je tu do svoje smrti 1481. godine, a niz su nastavili naredni vladari koji su stanovali u Topkapiju do 19. stoljeća kada su je, kao što smo već spomenuli, odlučili napustiti i zamijeniti razmetljivim palačama u evropskom stilu na Bosforu.

Topkapi je kompleks na blizu 400.000 kvadratnih metara, izgrađen u istočnjačkom stilu (za razliku od Dolmabahče) i, ukratko, on je bio "sve". Sastoji se od četiri ogromna dvorišta, koji je svaki priča za sebe. Tu su stotine prostorija i mnogo manjih građevina, odnosno paviljona, od kojih su samo najvažniji otvoreni za javnost. Između ostalog, tu se nalaze lične odaje sultana, tzv. Carska riznica, kuhinja s posebno odvojenim dijelom gdje se pripremala hrana za sultana, harem, muzeji, bilblioteke...

Mali dio toga koliko je Topkapi značajan naslućuje podatak da ga samo godišnje posjete tri miliona ljudi, što ga čini jednim od najposjećenijih muzeja u Evropi. Preciznije, lokacijski se nalazi u starogradskoj jezgri Istanbula, odmah pored Aje Sofije. Redovi ispred palače stapaju se sa masama ljudi na starogradskom trgu u podnožju, dok posjetitelji dolaze sa svih strana.

Posjeta Topkapiju i objektima unutar njega košta 500 TL (45 KM), dok trebate doplatiti dodatnih 150 TL (13 KM) ako želite obići i harem. Sama posjeta haremu košta 225 TL (20 KM).

Ipak, ulaz se ne naplaćuje iza samih zidina Topkapija. Svi posjetitelji mogu slobodno ušetati u prvo dvorište koje krasi prostrani park i, sa lijeve strane, Aja Irina (Crkva Svetog Mira), jedna od najvažnijih crkvi u Konstantinopolu. Do 537. godine, kada je završena izgradnja Aje Sofije, ona je bila centar bizantijske patrijarhije. U nastavku šetnice, nalaze se šalteri za kupovinu ulaznica, a onda tek slijedi pravi raj za oči.

Sam posjed je niz mjesta koja će vam podariti slikovit prikaz svijeta koji je postojao prije mnogo vremena, ali koji je "zamijenjen" nekim modernijim. Ono što je samo dovoljno da izazove osjećaj divljenja je činjenica da je u njemu živjelo gotovo 4.000 ljudi, čiji se naslijeđe, među i brojnim drugim vrijednim predmetima, i danas čuva u njegovoj kolekciji.

Primjerice, u trećem dvorištu, smješteni su sveti islamski relikviji, među kojima su lični predmeti poslanika Muhammeda poput njegovog potpisa i otiska prsta, ogrtača, mača, ali i brade, za koju se vjeruje da je sveta. Tu su i stari primjerci Kura'na, ali i brojni drugi neprocjenjivi predmeti - prijestolje sultana Ahmeda I, šaka Jovana Krstitelja s pozlatom, 86-karatni dijamant za koji se vjeruje da je pripadao Napoleonovoj majci Letiziji te Topkapi bodež, najskuplje oružje na svijetu, ukrašeno zlatom i smaragdom. Fotografisanje je strogo zabranjeno.

Čak i po samim fotografijama može se zaključiti da je Topkapi potpuno drugačija i "slobodnija" palača od Dolmabahče, što je bio i cilj. Oplemenjen je kao nacrtanim vrtovima s cvijećem, prelijepim fontanama, vidikovcima, kao i zasebnim paviljonima, sazidanim od pločica s cvijetnim ili geometrijskim motivima, bijelog mermera i vitraž prozorima.

Dok se o njenoj baštini može pisati još satima, nemoguće je ne zapitati se zašto su vladari Topkapija promijenili njenu prvobitnu ulogu.

Na proljeće 1924. godine, ubrzo nakon uspostave republike, Topkapi postaje muzej i to prvi koji je uspostavljen u republikanskom razdoblju, a sa svojim historijskim zgradama, zbirkama i gotovo 300.000 arhivskih dokumenata, jedna je od najstarijih objekata i najvećih muzejskih palača na svijetu.

Nažalost, s Topkapijem se završila i naša reportaža o istanbulskim palačama. I roman bi, računajući da je ovo samo mali dio zapisa iz prošlosti, nakon svega doživljenog i naučenog, bio možda jedino književno djelo koje bi moglo dati najpribližniju percepciju istinskog arhitektnostog i historijskog čuda.

Otići u Istanbul, pa samim tim i njegove palače, izgleda poput prilike da upoznate raznolik sklad nespojivosti. Ako mislimo da su podjele te koje prave razlike i tjeraju nas da zauzmemo "suparničku stranu", ovdje vidimo snagu izreke da se različitosti dopunjuju, a suprotnosti privlače. Dok Istanbul stoji na jednom mjestu, kroz njega se isprepliću prošlost i sadašnjost, drevno i moderno, istok i zapad, Azija i Evropa, a upravo to je razlog zašto je ovaj grad poseban. I potpuno svoj.