Drevni Egipćani nisu koristili usne za ljubljenje, oni su se ljubili nosevima. Taj običaj još i danas praktikuju eskimi, polinežani i malezijci. Kinezi se nisu ljubili sve dok zapadnjaci nisu donijeli tu praksu, čak ni danas ne čine to sa zadovoljstvom. Stari Rimljani su se pozdravljali poljupcem u oko ili usta. Rimski car je davao priznanje osobama na taj način što bi im dozvoljavao da ga ljube u razne dijelove tijela, u zavisnosti od visine njegovog priznanja, od obraza do stopala. U carskoj Rusiji, poljubac cara je značio najviše priznanje. Rusi su zaslužni za uvođenje poljupca u čin vjenčanja, naime oni su prvi uveli obavezan poljubac mladenaca nakon potpisivanja i razmjene prstenja. U šestom vijeku, u Francuskoj plesanje je bilo jedan od načina ispoljavanja naklonosti, međutim svaki ples je završavao poljupcem. Vikorijanska etiketa je nalagala muškarcu da pozdravlja žensku osobu poljupcem u ruku. Afrička plemena odaju poštovanje svom poglavici tako što ljube zemlju po kojoj je on prošao. U SAD-u je običaj da se pri susretu ljudi rukuju, standardni pozdrav u Evropi je poljubac u oba obraza.
Vjerovatno su vas neki od ovih običaja nasmijali i smatrate da su totalno ludi. Predlažem vam da još dublje proučite istoriju običaja ljubljenja i iskoristite neke od njih za proslavu Valentinovog sa svojom voljenom osobom. Tako vam sigurno neće nedostajati romantične atmosfere i dobre zabave...
Autor: Valentina Posjetite moj blog na valentina.blogger.ba