Već krajem maja 1463. god. fra Anđeo Zvizdović (Zvijezdović) je stajao pred sultanom Mehmedom II El-Fatihom, milostivo tražeći zaštitu bosanskih duhovnika. 28. maja 1463. god. Mehmed II je izdao poznatu ”Ahdnamu” (u taboru Milodraž) koja je za bosanske franjevce, ali i za pravoslavne sveštenike, zapravo bila ”magna charta libertatis”, dozvola za slobodno ispovjedanje vjere. Zbog izuzetnog značaja te naredbe, dajemo njen prevod: On (t.j. Allah) je pomoć. Mehmed, sin Murad-Hanov, vazda pobjedonosni! Zapovijed časnoga, uzvišenoga sultanskog znaka i svijetle tugre osvajača svijeta, jeste slijedeća: Ja, sultan Mehmed (dajem) na znanje cijelom svijetu da su posjednici ovog carskog fermana, bosanski duhovnici, našli moju veliku milost, pa zapovjedam: Neka niko ne smeta i ne uznemiruje spomenute ni njihove crkve. Neka mirno stanuju u mom Carstvu. A oni, koji su izbjegli, nek budu slobodni i sigurni. Neka se povrate i neka se bez straha u zemljama moga Carstva nastane u svojim samostanima. Ni moje visoko Veličanstvo, ni moji veziri, ni moji službenici, ni moji podanici, niti iko od stanovnika moga Carstva neka ih ne vrijeđa i ne uznemirava, ni njih ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove crkve. Pa i to, ako bi iz tuđine doveli kojega čovjeka u moju državu, da im je dopušteno. Budući da sam spomenutima milostivo dao ovu carsku Zapovijed, kunem se sljedećom velikom zakletvom: Tako mi Stvoritelja Zemlje i Neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi Sedam Musafa, i tako mi našega velikog Poslanika i tako mi sablje koju pašem, niko neće protivno učiniti ovomu, što je napisano, dok ovi budu pokorni mojoj službi i vjerni mojoj Zapovijedi. Pisano 28. maja u taboru Milodraž.