Zali boze zrtava. Ti ljudi u kasarni nisu imali pojma sta se u drzavi desava, sve sto su znali je ono sto su im nadredjeni govorili. Nije to bilo vrijeme interneta i mobitela, pa da nazoves roditelje i pitas sta se desava i sta da radis. I morali su slusati naredjenja, kakva god bila. Sa JNA nije bilo hocu-necu. Ako ti narede da pucas valja pucati pa makar u prazno. Jedini zlocin tih vojnika je bio da su sluzili vojsku u pogresno vrijeme na pogresnom mjestu.
To naravno ne umanjuje cinjenicu da se Tuzla morala odbraniti jer je namjera bila da se zauzme grad. Kao rodjeni Tuzlak pitanje je sta bi bilo sa mnom i porodicom.
@ZarathustraPotpisujem.Evo ja sam isto bio u toj situaciji.Bio sam u JNA u Hrvatskoj.A inace sam Hrvat.Srecom uspio sam pobjeci.Da nisam uspio mozda bih poginuo i tretirali bi me kao cetnika.U ono vrijeme vladala je velika zbunjenost.Lako je danas s ove vremenske distance to gledati s podsmijehom.Treba biti posten.Ove poginule vojnike moze samo razumjeti ko je bio na njihovom mjestu.Mladje generacije ne mogu to shvatiti.