Godine 1990 i 1991 Evropska Unija nam je ponudila clanstvo u EU i 5 milijardi dolara pomoci pod uvjetom da odrzimo bilo kakvu Jugoslaviju nastavimo Markoviceve reforme. Mi smo mislili da mozemo bolje od toga. Pa smo dosli do prosjakckog stapa. Moze li se okrenuti smjer u kojem idemo. Zaista tesko. Mozda nakon sto bismo dotaknuli dno dna i nakon sto bude krvi do koljena. Malo, nasmrt zavadjeno trziste od 3.800 000 siromasnih kupaca nije zanimljivo kako privatnim investitorima tako ni stranim vladama. U Atmosferi gdje se uspjesni ljudi pljuju, gdje se od investitora ocekuje bude crveni kriz umjesto biznismena koji ostvaruje zaradu, gdje moze poceti rat bilo kad... nema tu invetsicija, nema tu napretka. Imamo resurse,imamo geografsi polozaj, jeftinu i edukovanu radnu snagu, blizinu trzista od 400 miliona bogatih kupaca ali samo nemamo lidere. Ovo sto smo do sad imali i birali - samo popisat !