kakve veze imaju andric i selimovic sa ovim? nemoj sad da pocnem o andricu i njegovim "idejama"

Pa kad su i jedan i drugi iz BiH. Kad je taj bosanski toliko autohton, zasto sa njim nisu pisali oni koji su dobili Nobelovu nagradu, vec pisali na srpskom? Ocigledno nesto nije u redu sa tvojom pricom.

Isus Hristos je znao srpski jezik: https://www.youtube.com/watch?v=3hjaPBRvrc0 Isusovi apostoli su uglavnom znali srpski jezik: https://www.youtube.com/watch?v=axD1qkbSHAE

andric je bio deklarisani fasist i mrzio je sve bosansko, bio je raja sa Gebelsom i Adolfom a nobelova nagrada je politicka nagrada. Muhamed nije "izmislio" nista nego je napravio rjecnik jezika kojim su ljudi govorili ti si njega zamjenio sa Stefanovicem.

" Svi učeniji ljudi, kao i oni istaknutiji u istoriji pisali su srpskim jezikom, tako je i sam Tvrtko, Matej Ninoslav i dr. " Jesu li oni to tebi licno izjavili ili? De ne provaljuj se sa svojim sovinizmom.

Zasto ne napises da je imao roba pisara iz Raske?

Svaki vladar u to vrijeme a i danas je imao sluge a na ovim prostorima ste to najcesce bili vi. Nije Tvrtko bio debil da ga neki rob moze "loziti". “I spodobi me sugubim vjencem,jako oboja vladić`stvija ispravljati mi,prveje ot isprva - v` blagodarovan`njej nam Zemlje Bosne.Potom,že Gospodu mojemu Bogu spodobl`šu me nasljedovati prjestol mojih prjeroditelj`,gospode srbske,za nje bo ti bjehu moji prjeroditeljije,v` zemlj`njem carstvje carstvovaše,i na nebesnoje carstvo preselili se.Mene že videštu zemlju prjeroditelj` mojih po njih ostavl`šu i ne imuštu svojego pastira.I idoh v` srbskuju zemlju,željaje i hote ukrjepiti prjestol roditelj` mojih.I tamo š`dšu mi,vjenčan bih Bogom darovanim mi vjencem na Kraljevstvo prjeroditelj mojih jako biti mi o Hriste Isuse blagovjernomu i Bogom postavljenomu Stefanu,Kralju Srbljem i Bosne i Pomoriju i Zapadnim stranam.I.potom,načeh s` Bogom kraljevati i praviti prestol srbskije zemlje,željaje padšaja sa v`zdvignuti i razoršaja se ukrjepiti.”

Ovdje je jasno receno, i to iz usta samog Tvrtka, da je on uzeo dvije krune: bosansku i srpsku. Prvo je okrunjen krunom “blagodarovane” zemlje Bosne a onda je otisao u “ srbskuju zemlju” da bi stao na tron srpske gospode radi cega istice srpsku stranu svog porijekla ( on je ostvario uslov krvnog srodstva sa Nemanjicima preko babe Jelisave). On takodje jasno navodi sta proizlazi iz vladanja nad dvije zemlje: titula kralja Srbljem i Bosne. Da se “gospoda srbska” odnosi na vladare Srbije pokazuje i kraj iste povelje tj. ova recenica : “ I upomenuse Kraljevstvu mi o svojih zakoneh i uvjeteh i poveljeh,koje su imali s praroditelji Kraljevstva mi,z gospodom Bos`nskom...” Ne moze biti jasnije, Tvrtko je vladar Bosne u kojoj vladaju gospoda bosanska te vladar srpske zemlje u kojoj se nalaze njegovi preci po babi – gospoda srpska!

Tvrdnje o srpstvu Bosne koje se temelje na poveljama dva bosanska bana – Stjepana II Kotromanica i Mateja Ninoslava su vjeste kvazi-istorijske konstrukcije zasnovane na namjernom nerazumijevanju cak i laiku poznatih cinjenica. Povelja Mateja Ninoslava Dubrovcanima “Az rab Bozji Matej, a odmjelom Ninoslav, Ban Bos’nski Veliki, kle se Knezu Dubrov’ckomu Zan Dandolu i vsej opcine Dubrov’ckoj. Takom s’m se kletv’ju klel, kakom se je Ban Kulin klel: Da hode Vlasi svobodno, ih dobit’k, tako kako su u Bana Kulina hodili, bez vse habe i zledi. A ja kudje oblada, tudje si hodite prostrano i zdravo, a ja prijati kako-re sam sebje, i nauk dati od vse zledi. A se pisah, imenom Desoje, gramatig Bana Ninoslava, velijega Bos’nskoga, tako vjerno kako-re u prvih. A se jeste: ako vjeruje Srbljin Vlaha, da se pri pred Knezem; ako vjeruje Vlah Srbljina, da se pri pred Banom, a inomu Vlahu da ne bude izma. Boze-re ti daj zdravije.” Ovaj zapis je poslužio velikosrpskim historičarima da zaključe kako ban

svoj narod naziva Srbima te Dubrovcane Vlasima !? naziv “Srblin” za stanovnika bosanske države nije nikada upotrijebljen prije i poslije ove povelje a ni naziv “Vlah” za Dubrovcane! Stvar je jos cudnija kada primjetimo da se Matej poziva na bana Kulina a u isto vrijeme, navodno, Dubrovcane naziva Vlasima? ovdje se radi u stvari o naknadno sastavljenom dodatku jednoj od Matejevih povelja radi utvrdjivanja zakona u slučaju Srba i Vlaha a ne glavnih strana - Bosanaca i Dubrovcana sto ce biti veoma jasno kada pogledamo druge povelje Mateja Ninoslava. Da je ovo dodatak ,koji dodatno regulise neke stvari iz prve povelje, vidi se po dimenzijama spisa koje su veoma male (sirina od 21.6 cm i visina od 4 - 2.5 cm). kao i po ovoj recenici: “A se pisah, imenom Desoje, gramatig Bana Ninoslava, velijega Bos’nskoga, tako vjerno kako-re u prvih”! Veoma je bitno reci da se nazivi Srblin i Vlah javljaju u paru u ovoj te u ostale dvije povelje bana Ninoslava u kojima se spominju.

To je zato sto se radi o sporednim stranama u ugovorima izmedju Bosnjana i Dubrovcana ali koje takodje zahtjevaju posebne uredbe vezane za pravo sudjenja etc Matej Ninoslav i njegovi casnici koji su oznaceni kao “nasi ljudi” su prva strana, Dubrovcani su druga strana a treca strana su zajedno Srbi i Vlasi za koje se donosi posebna odredba nakon što su potvrdjena pravila između bosanske i dubrovacke vlasti. Stjepan II Kotromanić : “Ako ima Dubrovčanin koju pravdu na Bošnjaninu - da ga pozove pred gospodina bana ili pred njegova vladaoca - roka da mu ne bude odgovoriti.” Tvrtko II Kotromanic: “Kto godi je Bošnjanin ali Kraljstva Bosanskoga prije rata bil dlzhan komu godi Dubrovcaninu” Petar Ohmucevic: “Petar,istije Ohmućevića,po starini Bošnjanin,a radi nepovoljnog razumirja i pogube Bosanske,prišašćah njegovijeh starijeh - sad je Dubrovčanin” etc

Dio povelje srpskog vladara Dusana Silnogiz 1345: “da ne uzima Dabiziv’ Dubrov’canom ni carine; da nikoega dohodka ni tr’govcu Dubrov’c'komu, ni Vlahu, ni sr’binu”. Sve je jasno, Bosnjani nisu Srbi a ni Dubrovcani Vlasi ! To je jasno iz svih povelja bosanskih vladara od Kulina bana do Stjepana Tomasevica!

Povelja Stjepana II Kotromanica iz 1333 Ova Stjepanova povelja Dubrovcanima je takodje veoma kontroverzna iako za to, realno, nema mnogo razloga. Radi se opet o namjernom nerazumijevanju jasnih cinjenica koje se vide odmah pri pregledu povelje. Prvo je potrebno istaci da ova povelja nije sacuvana u originalu nego je sacuvan samo prijepis povelje od srpskog pisara zaposlenog u Dubrovniku sto je kljucno u cijeloj ovoj diskusiji. Sporni dio: “Zato,stavlju ja,gospodin Ban Stefan,svoju zlatu pečat,da je vjerovano – svaki da znajet istinu. A tomuj su četiri povelje jednako : dvije latinsci i dvi srpsci – a sve su pečaćene zlatijemi pečati.Dvije sta povelje u gospodina Bana Stefana,a dvije povelje u Dubrovnici.A to je pisano pod gradom,pod Srebr’nikom” Na osnovu ovog pisarevog dodatka mnogi zakljucuju da Stjepan II licno svoj jezik/pismo naziva srpskim? Jasno je da to nije izašlo iz usta bosanskog bana nego iz pera srpskog pisara!

Stvari koje ukazuju na tu cinjenicu: u povelji se nalaze evidentne jezicke izmjene od kojih je najzvucnija promjena banovog imena u Stefan! Na svim bosanskim dokumentima ime je Stjepan odnosno Stepan, nikada Stefan! To “ Stefan” je kao titularno ime uslo u bosanske povelje tek kada je Tvrtko I uzeo i srpsku krunu! Jasno je da bana bosanskog imenom Stefan krsti srpsko piskaralo. Sljedeca stvar koja mora biti uocena je da dio u kojem se spominje broj povelja pripada uobicajenom pisarevom dodatku a ne necemu sto ban licno diktira ili uredjuje. Svaki pisar je na kraju napisane povelje davao tehnicke detalje vezane za samu povelju sto je jasno vidljivo i u ovoj povelji. “Zato,stavlju ja,gospodin Ban Stefan,svoju zlatu pečat,da je vjerovano – svaki da znajet istinu” Ovo je posljednji dio koji moze biti pripisan banu Stjepanu (ovdje Stefanu) jer govori da je on licno pecatio povelju.

Zadnja recenica do kraja osvjetljava situaciju: “A to je pisano pod gradom,pod Srebr’nikom”. Jasno je receno od strane srpskog pisara iz Dubrovnika da je “to” ( !) pisano pod Srebrenikom. Dakle, ne ono sto stoji pred njim u tom trenutku nego povelje koje su stigle iz Bosne! Recimo i to da je nebitno za ovaj slucaj da li srpski pisar misli na jezik ili pismo pod “ srpci” jer je to njegov umetak, njegovo vidjenje jezika ili pisma. Normalno je da ce pisar iz “Srpske zemlje” svoje pismo nazivati srpskim kao i jezik. Nije potrebno kriviti dubrovackog pisara jer je on samo radio svoj posao, napravio je kopiju primljene povelje te dodao tehnicke detalje vezane za nju no itekako treba kriviti one osobe koje od 19. vijeka pa nadalje nastoje stvari prikazati drugacijim nego sto one jesu sluzeci se jeftinim konstrukcijama i pogresno predstavljenim cinjenicama. I to je upravo sta ti ovdje pokusavas Ercegovac, mislis da si mnogo pametan ali samo pokazujes koliko si glup.

"Дубровник је била српска земља" ??!?!??! "Само ми реци, зашто с пише два пута на српском, а два пута на латинском језику п овеље? Као и то зашто своје родитеље и прародитље назива Србима?" Procitaj sta sam napisao necu pedeset puta objasnjavati, mada mislim da ni nakon pedeset puta ti nista ne bi shvatio. Sovinizam ti yebe mozak to je tvoj problem, i vas uopste.

Postoje dokumenti koji potvdjuju moje i nase Bosnjastvo kao i drzavu Bosnu i iznio sam neke od njih medjutim ti u svom sovinistickom ludilu neces da vidis cinjenice nego falsifikate "akademika" iz Beograda. Postoje takodje i dokumenti o tome kako vas u Bosni uopste nije bilo dok vas Turci nisu doveli, samo tada ste bili Vlasi a "srbi" ste postali pocetkom dvadesetog stoljeca o cemu takodje imaju dokumenti. Ovi preko Drine su vas kupovali za krajcaru naime duboko u drugoj polovini 19.st u Bosni ne postoji srpska nacionalna svijest te se 1862-63 pokrece drustvo za sirenje srpskog imena u Bosni. U Bosnu dolaze ucitelji, nastavnici, popovi iz Srbije koji na terenu zapocinju posrbljivanje bosnjačkih pravoslavaca. Kako stoji u jednom tekstu Vase Pelagica on daje preporuku ovim srpskim nacionalnim misionarima da se Bosnjacima koja kažu da su srbi plati jedan krajcar kao nagrada pa je iz tog doba u narodu ostala uzrečica "srbin za krajcaru"... Tvoji su za pare postali "srbi" jadnice jadni :)))

znam ja vrlo dobro sta je on napisao i tamo se niti jednom rjeci ne pominje da je Bosna srpska niti da je naseljavaju Srbi, u izvornom dokumentu nema ali ima u "prevodu" koji su gle cuda uradili nekakvi "akademici". U papinoj buli Dubrovcanima iz 1187. godine nalazi i cudan izraz : “ Regnum Servillie quod est Bosna” u znacenju „ kraljevstvo Srbije koje je Bosna”. Bez imalo ustrucavanja, velikosrpski ideolozi zakljucise kako je ovo nepobitan dokaz o Bosni kao srpskoj etnickoj teritoriji. Naravno, pogresno zakljucise. Prva stvar koja mora biti uocena je da izraz “ regnum” u ovom slucaju ne oznacava kraljevstvo niti objasnjava drzavni ustroj nego sluzi za oznaku rimskih crkvenih oblasti. Bosna u vrijeme izdavanja bule nije bila kraljevstvo nego banovina ali je opet bila “regnum” kao i Travunija i Zahumlje koji nisu uopste uzivali isti drzavni status kao Bosna.

“ regnum Servillie quod est Bosna” nije nacin da papa , toboze, izrazi svoj stav o etnickom karakteru bosanske zemlje nego vjest manevar dubrovackog nadbiskupa pri spasavanju statusa metropolije. Treba samo shvatiti da osim ovog nije postojao niti jedan drugi način da se Bosna pripoji Dubrovniku jer je papa bulom iz 1187. godine samo potvrdio ono sto je ranije odluceno. Izraz “regnum Servillie quod est Bosna” se javlja jos u bulama iz 1188., 1227. i 1238. godine a onda nestaje jer 1247. godine papa ,suocen sa porastom “heretičke” crkve bosanske, biskupiju bosansku otkida od Dubrovnika i potčinjava je Kalockom nadbiskupu. Godine 1252. dubrovacki nadbiskup u prepirci sa barskim celnikom opet povlaci argument biskupija u “u kraljevstvu Zahumlja, u kraljevstvu Srbije, sto je Bosna, i u kraljevstvu Travunje” ali ne uspijeva da vrati Bosnu pod Dubrovnik. Dakle, “ kraljevstvo Srbije koje je Bosna” nije etnicka izjava nego argument dubrovackog nadbiskupa da potcini bosansku biskupiju

Jasno je da Srbija pod Stefanom Nemanjom i Bosna pod Kulinom nisu bile u zajednickoj drzavi te da nisu imale zajednicku biskupiju tj. crkvenu upravu. Takodje je jasno da se bosanska i srpska biskupija javljaju odvojeno 1080. i 1089. godine te da se dubrovacki manevar ne javlja nakon sto je Bosna konacno potpuno otcjepljena od Dubrovnika i pripojena Kalockoj nadbiskupiji. Ercegovac plitak si ali bas plitak, umjesto da razmisljas svojom glavom ti ko papagaj ponavljas gluposti drugih.