Pa niko ne osporava činjenicu da se radi o sastavnim dijelovima života skoro svakog pojedinca. Ali treba imati na umu da su ljudi izuzetno prilagodljiva bića i zahvaljujući toj osobini uspijevaju živjeti. Dakle, ni jedna osoba se ne ponaša isto u dvije ili više različitih situacija. Samo uporedi ponašanje našeg naroda kad ode u dijasporu. Ovdje papir može ići i na ulicu, a u Njemačkoj ti nije mrsko pješačiti 100 metara do kante za smeće. I to je također realnost koju objašnjava osobina prilagođavanja. Do istog dolazi i prilikom komparacije virtuelnog svijeta sa stvarnim. Virtuelni jeste sastavni dio našeg realnog svijeta, ali to je jedan specifičan segment u kojem se svako od nas pomalo otuđi ali kako bi bio u jednoj velikoj mreži koju čine ljudi iz cijelog svijeta. Zvuči paradoksalno, otuđiš se da bi komunicirao sa svima, ali to je činjenica. Jednostavno, konektuješ se i prilagođavaš se internetu, ugasiš računar, središ i ideš u grad i onda se prilagođavaš ulici. Tako funkcionišemo...

Ubi se ti dokazivajući da je eto internet neki svijet za sebe koji treba se svrstat u nekakvu kategoriju super posebnosti. Nema nikakve potrebe za tim kreacijama. Internet je samo još jedno mjesto koje nas razotkriva. Niko nije otišo na internet i tu se ponašo bolje nego se inače ponaša, nego ili se ponašao isto ili gore. Nema tu nikakve sumnje ni dvojbe. Poput para ili vlasti, internet nas razotkriva i pokazuje još jednu našu stranu. Nema tu nikakvog opravdanja, a ni potrebe za pravdanje. Svako ko o sebi nešto nauči, ne može mu suštinski škodit. Bolje je svakom znat da je govno, nego ne znat. Kao i sve ostale varijante.

On je sam po sebi poseban, nema potrebe da ga stavljamo tamo ili 'vamo. To je virtuelni svijet i nije mi jasno da ne razumiješ ono što ti objašnjavam. On jeste sastavni dio naših života, ali mi mu se prilagođavamo. Ponašamo se u skladu s njegovim pravilima. Na Fejsu možeš naći mnoštvo golišavih fotografija djevojaka, ali nijedna neće u grudnjaku i gaćicama izaći u grad. I jesu li one sad licemjeri?Ne prave se one "poštenim" u gradu, a na netu drolje. Jednostavno žive u skladu sa nekim nepisanim pravilima, nekim društevnim normama. Ovu novinarku bi vjerovatno mnogi ispitali ko je, šta je, gdje hoda, s kim se druži, šta radi ali na kafi, kroz razgovor i upoznavanje, ali ne i na način kojem je ona pristupila. Dakle, ključna riječ je prilagođavanje.

Fino ti kažem da je to sve isto samo se nekom čini da nije pa mu je lakše jebat nekom majku na internetu nego uživo. Ista je stvar.

Nije isto. Čim na ulici ne možeš nekome opsovati nešto tek tako, a na internetu možeš, eto ti razlike.

Razlika je imaginarna. Čini ti se da na ulici ne možeš i čini ti se da ovdje možeš. Moglo je bit i obrnuto sasvim. Pretvaranje je 99% ljudskog postojanja. Nije nikakvo pitanje jesmol na internetu ili nismo. Istina je da prosječno što čovjeka bolje zamaskiraš to on više jede govna tj. više sebi dopusti tj. više pokaže šta on zaista jest. Opet imaš i ljudi koji se pismeno ne znaju izražavat, a kad pričaju onda nema šta ne kažu.

Istina je da možeš isto i tamo i ovamo, ali ponašaš se u skladu s društvenim normama. Opet, prilagođavaš se.

Pizdaraš jarane ko i svi. Učiš da treba bit piča i budeš pička. Učiš to svaki dan i normalno da su norme u skladu sa tim. Onda dođeš na internet. Pomisliš da niko ne zna ko si i pokažeš pravo lice. Ili dođeš na FB i nekom nešto kažeš u brk pod svojim imenom i prezimenom i odeš mirne duše pojest kilu kljukuše. Opet se vraćam na isto. Moja poenta je da je internet dobro mjesto upoznavanja samog sebe ako misliš o sebi da si neki anđelak. A ako misliš da si govnar, onda se još više tu ugovnaš i vidiš dokle možeš ić.

Mislio sam da si dobar sagovornik, ali ti vrijeđaš. Isprovocirao sam te, a to je prvi dokaz da si svjestan slabosti svojih argumenata. Uživaj uz kljukušu ;)