Dino Z ne postoje muslimanska i nemuslimanska imena. To samo postoji u BiH zato sto nas po svemu dijele na 3 strane. Hocemo u 50 eura da Bosnjaka ima manje nego 1991?
U ratu su ginuli ljudi svih nacionalnosti ne samo Bosnjaci tako da to nije zbog ratnih razaranja nego sto je ljudima postalo muka da ih dijele u 3 tora pa su otisli u "ostale"
h8er, koji glup odgovor. Ko su ti "ostali" ?
Daj boze da su Bosnjaci upola napravili genocid naparam onog sto su srbi napravili.
Kad si toliko pametan reci mi koliko je to ubijeno srba a koliko Bosnjaka u ratu ?
Ostali su ostali dok se ustav ne promjeni u vezi Sejdic-Finci pa onda svi postanu jednaki gradjani BiH. A taj podatak koliko je poginulo Srba, Hrvata, Bosnjaka i ostalih niko ne zna, samo ti kazem ginuli su svi Bosanci i Hercegovci koji vole ovu zemlju, a ne Bosnjaci.
Dino Z,
Neko je morao pisati u pelene, ti si pisao u gace jer nisi imao pelene!
Ako si ti drzao pusku onda sam ja vozio tenk...
Nego znas sta Dino, de vidi stuca li ti se mami?
"U Rijeci (1918.) je srpskim vojnicima iz 2. bataljona 5. pešadijskog puka Drinske divizije priređen veličanstveni doček, kao i u Splitu, 20. novembra, kada je u grad ušao 2. bataljon 13. pešadijskog puka Timočke divizije.
Na pristaništu je oko 20.000 meštana dočekivalo vojnike s povicima: „Živjela Srpska vojska! Živjela Jugoslavija!”
Vođa hrvatske Pučke stranke dr Josip Smodlaka ovim rečima ih je pozdravio:
„Braćo srcu našem najmilija, neumrli vitezovi srpski! Dobro nam došli nepobjedivi sokolovi naši! Dobro nam došli osloboditelji naši, ponosni naš cvijete, najljepši i najmiliji.
Blagosloven bio čas kada vas vidjesmo. Blagoslovena vam svaka stopa bila! Blagoslovene majke koje vas rodiše! Blagoslovena kolijevka koja vas je odnjihala!
Blagosloveni opustjeli domovi vaši, koji se u crno zaviše da nama uzmogne sinuti ovo zlatno sunce slobode, što nas sada obasjava. Koliko smo čeznuli za ovim časom...
.. Zajedno sa vama kličemo onome koji vas je pripremio za pobjede, vrhovnome vođi vašemu, unuku Velikog Vožda Karađorđa, Kralju vašemu i našemu. Da živi Kralj Petar! Da živi Srpska vojska”!
I u Zagrebu je vladalo oduševljenje prema Srpskoj vojsci, a u broju 3.„Pučkih novina” je pisalo:
„Braća Srbi dokazala su ovim činom da im je više stalo do slobode i spasa Hrvatskog i Slovenačkog Naroda nego do njihovih vlastitih života. Oni zato ostaju među nama kao naša obrana i zaštita. Svojim životima hoće da nas očuvaju od talijanskog osvajanja. Blago si ga onome ko ima u nevolji druga - veli naša poslovica.
Taj drug u nevolji našoj jeste brat Srbin, koji je još i nakon pet godina junačkog ratovanja spreman da gine za opću, Jugoslovensku stvar. Neka se na njega ugledaju oni naši vojnici, koji sramotno pobjegoše svojim kućama, a usput pljačkaju...”
Još je dva dana do okončanja izložbe "Srpsko slikarstvo i vajarstvo u Bosni i Hercegovini 1896-1955" koja je postavljena u Umjetničkoj galeriji BiH.
Svi koji to žele, a bar Srbi ne bi trebali propustiti, imaju mogućnost da se dive radovima naših umjetnika, i neponovljivu priliku da u Sarajev vide platna na kojima je prikazana nepobjediva, junačka srpska vojska, slavni srpski kraljevski pukovski barjaci, i besmrtne figure kralja Petra I Oslobodioca, viteškog kralja Aleksandra I Ujedinitelja, đenerala Stepe Stepanovića i slično.
Požurite..
lux ...jarane s tim se uopste ne treba hvaliti vec bi se svi srbi trebali stidjeti svoje naivlosti i lakovjernoti...mada mislim da se situacija popravlja...polako ali popravlja
Srbija je od 1884. do 1885. godine ratovala protiv Bugarske, koja nije imala vojne sanitete, pa samim tim ni mogućnost da njihovi ranjenici dobiju potrebnu medicinsku pomoć. Znajući kakva je situacija u Bugarskoj, Međunarodni Crveni krst je obezbedio neophodnu pomoć za ranjenike. Ali, postojao je jedan problem. Jedini put do Bugarske vodio je preko srpskog fronta.
Međutim, dogodilo se nešto što svet do tada, a ni posle toga, nije video. Srbija je pokazala nezabeleženu humanost kada je na zahtev lekara austrijskog Crvenog krsta, Vlada Srbije odobrila vojnoj komandi da na jedan dan prekine rat, otvori liniju fronta i propusti sanitetski materijal koji je iz Beča upućen u Sofiju. Srbija se pridružila apelu iz Evrope i otvorila svoje vojne magacine iz kojih je dala lekove, ćebad, krevete i sav materijal koji je bio neophodan za otvaranje jedne bolnice u Bugarskoj i na taj način pomogla zemlji sa kojom je bila u ratu...
... Taj momenat se nalazi na slici na kojoj je prikazana primopredaja srpskih poklona bugarskim vojnicima, koja se dogodila kod Pirota. Za ovaj presedan u svetskoj istoriji ratovanja, Međunarodni Crveni krst u Ženevi dodelio je specijalno priznanje Crvenom krstu Srbije, tako da je u holu zgrade ove organizacije postavljena tabla na kojoj je ispisano: „Budi tako human kao što je bila humana Srbija 1885. godine”"
Ne lupetaj.
Bugari su bili zajedno sa njemačkom 11. armijom na granici Grčke i Srbije (Kajmakčalan). Prije početka proboja Solunskog fronta bilo ih je zajedno Bugara i Njemaca 626.000 sa 1500 topova i 80 aviona.
Proboj je počeo 14. septembra 1918. i Bugari su tu na granici i razbijeni. Kapitulirali su 29. septembra. Prije toga su ih Njemci ispalili i počeli se povlačiti u strahu od zarobljavanja.
Od Niša, preko Kruševca do Beograda, svi su srpski gradovi oslobađani od Njemaca, a ne Bugara. 1. srpska armija generala Bojovića tako ih je nalupala usput da je švapski kajzer Vilhelm II za Srbe rekao: "žalim što ovaj junački narod nije bio moj saveznik"
Jeste commi :) ,nije Solun u Srbiji,budimo realni.Prije Soluna je bila velika bježanija te vojske iz Srbije preko mrske Albanije do Grčke.Nekoliko godina je provela ta vojska po grčkim ostrvima crkavajući od boleština dok je otadžbina ostavljena na milost i nemilost neprijatelju.Kada su saveznici porazili Njemačku i Austriju da bi spasili Grčku od ostataka te vojske prebacili su ih do Srbije i pustili da malo šetaju za poraženom vojskom.To su činjenice,ali eto napraviše nekoliko junaka,kao što je Mišić,po kojem su i oni godinama pljuvali,ostavili ga zaboravljenog,pa su ga se tek poslije njegove smrti sjetili i skontali da im treba u mitologiji.
Srpska komanda je donijela naredb da se povlači preko Albanije 24. novembra 1915. Dolazak na Krf je okončan oko 15 februara 1916.
11. marta 1916. počelo je vraćanje srpskih vojnika na Solunski front i nastavak borbe.
Kao što vidiš, srpska je vojska u suštini bila na Krfu desetak dana.
Gdje si ti učio o "nekoliko godina po grčkim ostrvcima"? U mejtefu?
Hahahahaha,hoćeš reći da su to bili na godišnjem deset dana,mani šuplje,crkavali su tamo par godina,mislim da je ipak tebi neko malo lagio??????????????????
