Po mom misljenju ovaj mladic nije zasluzio nikakvo zaljenje, samo mogu zaliti njegovu majku koja podnosi toliku bol nakon ovog... Iz svake situacije postoji izlaz pa tako i situacije nekog osamnestogodisnjaka. Ko god pocini samoubistvo nije vrijedan spomena!
Ma je li, onda hoćeš reći da Marie Curie nije vrijedna spomena, ili možda Sergej Jesenjin...
Neki ljudi jednostavno žale što su rođeni, očigledno da nikada nisi bio u depresiji ili imao neku duševnu bolest, imaš ti još stvari za naučiti, nije bitno koliko si star zelen si u glavi.
Pa sta se tu brate dragi treba nauciti, ako neko ima problem ne treba traziti nacin da ga rjesi kad se jednostavno moze ubiti, evo nedavno se ubi lik ostavi iza sebe malog od 2 godine i zenu a godinama su mu govorili da se treba lijeciti, nije htio, sta sad treba ga zaliti...
Preporucujem obojici da iscitate ova dva posta:
http://hyperboleandahalf.blogspot.com/2011_10_01_archive.html
http://hyperboleandahalf.blogspot.com/2013/05/depression-part-two.html
Vrijeme izmedju ta dva posta je ono opisano u drugom postu, a oba posta vrlo zorno prikazuju nacin razmisljanja nekog ko pati od depresije.
Nije uopste u pitanju zaljenje ili tuga ili nezadovoljstvo.
No da ja ne trubim, imate linkove gore pa bujrum.
Trebaš naučiti kako razumjeti druge, suosjećati se, ne mora značiti da je momak ubio se da bi pobjegao od problema...
Niti sam rekao da ga treba žaliti,niti opravdavam samoubistva, trebalo ga je žaliti dok je živio i trpio tu bol, sad je najgore onima koji ostaju, očigledno da niko nije prepoznao njegove probleme i nije ih imao kome reći, a i dalje kod nas društvo te proglasi ludim ako posjetiš psihologa.
