Ma kakva ja i preživljavanje, znam samo da sam sve sto imam, zaradila samo svojim radom i trudom, bez ikakvih izgovora i tudje pomoći. Nisu svi iste sreće, ali neću se zbog toga ubijat u mozak i izmisljati izgovore kako je pretesko, ne može se živjeti, bla bla. Suvada ne osudjujem, jer ne znam kroz sta je proso u zivotu, ali znam da ja, pored zdrave dvije ruke i noge, sebi nikad ne bih dozvolila da nemam gdje spavati. Ebi ga sta ćemo sad, ne možemo svi živjeti od onog sto stvarno volimo raditi, ali to ne znači da smo žrtve. nego knjigu/motiku u ruke, i latit se bilo kakvog posla. to se zove preživljavanje.
