vidim da postoje ljubitelji lijepe pisane riječi. super, super!!! vidim da ste svi knjigočatci, pa da čujemo, koja je to najomiljenija. evo ja prvi: šolohov, tihi don i viktor igo, jadnici i bogorodična crkva u parizu. ima još, ali ove su mi nekako top.

kinder Moje dvije neprikosnoveno najdraže knjige su: Teodora (istorijski roman o velikoj vizantijskoj carici) i Rat i mir.. Svakih par godina, nakon što zaborav pomalo obavije dijaloge i redoslijed radnje, obnovim gradivo i iznova uživam u tim knjigama, uz onaj čudni osjećaj praznine i blage tuge, nakon čitanja posljednje strane.. jer nema više.. Čitala sam Tihi don u ratu, uz kandila i uvijek mi je prva asocijacija na to djelo, preslatko ime Aksjutka i znam da sam bila oduševljena knjigom. Uzeh u ruke nedavno i Uzoranu ledinu, ali me po malo baca u depresiju tema kolhoza, za koje smatram da su jedna od većih greški sovjetskog rukovodstva.. ..Zadnje vrijeme me oduševila Kristin Hana i njen Zimski vrt, a iako nisam tip osobe koja boluje za modom u bilo čemu, što je po meni značenje riječi bestseller, moram priznati da mi se knjiga Inferno, baš dopala.. Za mene je dobra knjiga dama koja te obuzme, uvede u svoj svijet i drži u njemu, dok ti ne otkrije sve svoje tajne i nakon koje danima ostaneš pun utisaka i analiza novih saznanja.. a san mi je da napravim vlastitu lijepu bibliotekicu, sa policama od punog drveta, jer sam jedna od rijetkih koja i dan danas rado kupuje knjige..

@kinderg.. Tvom izboru se nema sta prigovoriti ali... S godinama covjek vise preferira ozbiljniju literaturu. Recimo D.H. Lawrence i Lady Chatterly koja je jedno izuzetno djelo i omiljeno kod ljubitelja prirode. Osim toga pomaze u teoretskom dijelu gdje smo "tanki".

pa sad... dalo bi se lawrence-u štošta prigovoriti. suhoparan je, ali je zato dosadan. njegovi opisi i hronike engleskog ladanja, nisu ni blizu turgenjevu i gogolju, čehovu također. anglo-saxonski pisci imaju tu nesretnu osobinu da svojim opisima uzimaju dušu iz svakog djela. bronte, austin, lawrence, wolf itd. su pakleno dosadni. nema tu duše, sevdaha, tuge ili kako god hoćeš. naravno ni u jednom momentu ne sporim tvoj izbor, iako smatram da je lawrence postao popularan zbog ondašnjeg revolucionarnog opisa sexa između grofice i lugara. dobro, istini za volju, ima još tu nekih interesantnih djelova, ali jadnicima i tihom donu, nije ni blizu. od britanaca samo čoser i james. N_Quit. 'uzorana ledina' jest malo mračan roman, ali je dobar za poređenje sa nama i našim putem u komunizam. oslikava jednu epohu, pa ga zbog toga vrijedi pročitati. teodoru nisam čitap, rat i mir davno i u ratu. snažan roman, pun neobičnih i divnih slika, kao i čiste ljubavi koja ga prožima. ja sam zadnje čitao 'goli i mrtvi' od mailera i 'velika očekivanja' od dickensa. kako već rekoh, britanci uzimaju dušu potencijalno vrhunskom romanu. ja već imam neku malu bibliotekicu i kupujem knjige pasionirano. sad sam se zadao u naše pisce, pa bih ti, ako imaš vremena, preporučio: g.tribuson, 'povijest pornografije' v. ivančić, 'točka na U' i b.radičević 'pesme'. ja ću pokušati da nađem ove knjige koje si ti navela. u svakom slučaju, uživanje je razgovarati sa nekim ko se razumije. očekujem nastavak divne diskusije, koja je, za promjenu, dobrodošla od svakodnevnog pljuvanja i vrijeđanja.

ja više volim klasiku, ona je neusporediva po mom mišljenju. rusi su neprikosnoveni, a od ostalih na mene poseban utisak je ostavila knjiga trijumfalna kapija od remarka,kao i knjiga našega meše - tvrđava.

dobroj'tro vladsone!!! trijumfalna kapija je great!!! i 'iskra života' od istog pisca. klasici i jesu najbolji. nekako mi britanci i amerikanci su više za romane toka svijesti, ala m.selimović 'derviš i smrt'. nije loša 'tvrđava'. od "našijeh" pisaca njablji mi je krleža: "... o ta uska varoš, o ti uski ljudi..." a more, vala, i nušić, ili ben akiba kako mu pravo ime i jest.

@ kindergarden oduševljava me tvoje poznavanje književnosti. ja sam tu plitak, ali volim pročitati dobru knjigu. prije jako često, danas radi posla znatno manje. remark me oduševljava jer je opis njegovih likova i situacija u kojoj se ti likovi nalaze često istovjetan u metaforičnom smislu sa životom mnogih ljudi danas, a i prije. mene kod meše više oduševljava stil pisanja, krleža mi je uvijek bio težak za čitanje, jedino što sam čitao od njega sa uživanjem je kratka priča baraka pet be. LP.

nemoj zezati vlado, nisi ni ti loš! šitaš ono što voliš, nema to veze sa plitkošću. krležu volim jer je znao opisati talog i dno društva. i sam vidiš u baraci 5b kako se stranci izruguju nama, a kako je ljudski rod vjerno opisan u vječitom kreveljenju i režanju, bolesti i kljakavosti, ljubomore i gubavosti. samo jedan pozitivan lik, koji baca govna na taj lažni sjaj. jedan jedini koji razumije patnje i licemjerstvo svijeta. to sam volio kod krleže