Gospođu sam imao priliku sresti u čekaonici u Domu zdravlja SG. Skromna, kakva je, nije htjela prihvatiti ustupljenu stolicu. A i red je čekala kao i svi drugi. U ordinaciji se zadržala jako kratko, iako se uvijek smatralo da zdravstveni radnici imaju prioritet i posebnu pažnju doktora. Gospođa to ne koristi!!! U jako kratkom razgovoru sam saznao i kako joj ZZZO KS nije uvažio fakturu za PET scan u Njemačkoj (navodno, ona je unaprijed trebala znati da uvažavaju trošak tog nalaza samo u Hrvatskoj). A košta isto, ako ne i manje... A gdje je trošak puta? Tužno... Jako tužno... Pitam se da li bih ja imao smiješak na licu tokom razgovora s potpunim strancem o ovakvim problemima. Sramota da liječenje naš novcožderni državni aparat ne može/želi pokriti. Ovih dana se pitam... Trebam li ostati donor trombocita? Hoće li mi hvala za učinjeno jednog dana biti ista kao i gospođi? :(