Poginuli su samo zato jer su krenuli da naprave pokolj u Tuzli i okolnim opcinama Tuzlanske regije, nisu oni isli mirno u koloni da napuste grad vec su krenuli da naprave masakr i pokolj uz podrsku lokalnih serba koje su mjesecima prijetoga naoruzavali iz iste kasarne mi to dobro znamo kome su dovozili oruzje i dijelili nocima. Moje komsije srbi su imali svi automatsko naoruzanje po supama, kucama, ispod kade, ispod uglja, na tavanu, spremni bili na pokolj.
Nijedan moj komsija srbin nije ubijen, bili su pretresani objekti njihovi gdje smo nalazili bruku naoruzanja, bombi, raketnih bacaca, municije, uniforme, sve vojno naotuzanje su imali u svakoj kuci. Nijedan srbin komsija nije ubijen niti pretucen, bili su na ispitivanju, priznali su ko im je donio oruzje, i pusteni su da odu sa porodicama u Vozucu, Ozren, Majevicui, kod rodbine svi su otisli nijedan nije bio ubijen.