Svako je dozivio rat na svoj nacin. Traume ostaju. Citam neko napisao maloprije da se poslije rata jedno vrijeme saginjao na mostovima misleci da ce ga pogoditi nesto a rat zavrsen vec godinu dvije. Fazla nece da prica. Ok. Njegov nacin. Svi smo mi dozivjeli traume koji smo bili tu. Ja sam vidio kako nose oca od mog jarana mrtvog a on par metara dalje nije svjestan i ne vidi. I onda mi pricaju o Forti i izdajnicima i to balavurdija. Nisu oni bitni mi smo bitni a to ne kontate.
I sto Fazla kaze trebala mu nestati generacija. Da a i sve ostale. Imamo svi koji smo to dozivjeli pravo da pricamo bez da nas neko sputava. Ljudi upozoravaju da to nije igra i iako ga prezivis nemas pravi mir dok si ziv. Dobro je rekao Hal Mur - Mi koji smo jednom vidjeli rata nikada vise nismo prestali da ga vidjamo. Na ovaj ili onaj nacin to je tacno.