"Trećeg dana su ubili jednu od djevojaka koja se suprostavila jednom vojniku. Odsjekli su joj bradavicu jer im se odupirala. Onda smo iz razgovora vojnika saznali da su je silovali, ubili i zakopali je zajedno "sa ostalima" ispod fabrike! Ovo su uradili da uplaše ostale djevojke, tako da ni jednoj ne padne na um da im se odupire," prenosi preživjeli svjedok. "Bile smo uplašene, zabavljale smo ih i ispunjavale smo njihove seksualne želje, čak i pred drugima. To su nam činii čak i na stolovima dok su planirali kako da rasporede tenkove pri uništavanju našeg grada. Jedina nam je utjeha bila kada smo im kuhali. Naravno, bilo nam je zabranjeno pričati i gledati jedna u drugu", kaže Aiša. "Nakon desetog dana, oni su ustali i jednostavno nestali. Mi smo bile gole. Bile smo same u fabrici. Nismo se usudile bježati. Nismo se usudile da pitamo jedna drugu je li nam dozvoljeno da pričamo jedna sa drugom ili ne.