...Pokušava da među mnogobrojnim poznatim i nepoznatim licima ugleda makar jedno koje mimikom ne odražava strah, užas, nevjericu, tugu. Nema takvih, niti jedno. Sada da ima ogledalo zasigurno bi u vlastitom odrazu ugledao još jedno baš isto takvo uplaseno i izbezumljeno lice. Ne razumije, ne vjeruje, on ovo sigurno sanja. Svakog časa će se probuditi, pogledati prema prozorskom svjetlu i zaboraviti za uvijek sta je usnio. Kroz glavu mu prolazi misao; Da li će otac održati obećanje te u dvorištu napraviti obruč za košarku njemu, bratu i njihovim drugovima iz ulice? Neće ga valjda iznevjeriti?