Pismo piše, genocidaš roda moga, u dalekoj zemlji otrovan. Pa ga šalje svojoj vjernoj ljubi, pod zidine grada bijeloga. Ej, ljube moja, moga oka vilo, idu dani, ode sedmica. Ej, da uza me, nije otrov bio, braća bi me izdala. Sude mi zato što genocid pravim, pravim najviše, što sam pobio mnoge nedužne. Sude mi, dušmani, moja ljube, ali ne znaju, da ću otrova, malo ispit ja.
Sve u stihu sve u prozi sjedi na moj pa se vozi
Prikaži sve komentare (342)