On i njegove kolege sa smjera Regionalno i prostorno planiranje na Odsjeku za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu deficitarni su samo "na papiru" jer na posao čekaju već petu godinu.
Za to vrijeme gotovo da nije objavljen nijedan konkurs u kojem se traži prostorni planer. Dervišević za Klix.ba ističe da su se zvaničnicima obraćali i prije dvije godine, ali uzaludno.
"Ranije smo se nadali da to čini naš matični fakultet, ali uvidjeli smo da nikoga nije briga! Ovaj smjer je osnovan još prije 11 godina i mi smo prva generacija prostornih planera u BiH, namjenski školovan kadar. Do sredine 2010. godine ukupno nas je diplomiralo 12 od 30 upisanih studenata! Poslije naše generacije upisivane su naredne generacije studenata, a ni prva se nije uspjela zaposliti! 2010. godine upisuje se i prva generacija studenata drugog ciklusa studija na istom smjeru ali nisu dobro prošli na tržištu rada", pojašnjava Ervin.
Školuju se za biro
Sa ministrom Josipom Martićem nekolicina njih sastala se u februaru u Sarajevu.
"Upoznali smo ministra sa klasičnom diskriminacijom u pogledu pružanja jednakih prilika kod konkursa za posao u javnim institucijama I privatnim kompanijama, gdje smo nepravedno zapostavljeni. Većinom se davala prednost drugim strukama, arhitektama, građevinskim inžinjerima, pravnicima, ekonomistima. Čak većina kolega nema priliku da odradi ni pripravnički staž. Da budem iskren, ne nadamo se puno da će resorno ministarstvo riješiti naš problem, jer imamo negativna iskustva, previše obećavaju, a malo toga i učine“.
Ervin je diplomirao 2010. odbranom završnog rada na temu "Koncepcija urbanog razvoja Goražda, prijedlozi I preporuke", nakon položenih 56 ispita u roku i sa prosjekom 8,02 te prikupljenih 240 ECTS kredita.
"Niti jednom nisam dobio priliku da radim osim volontiranja za topli obrok od 180 KM mjesečno u Ministarstvu za urbanizam u Goraždu, iako je tada bilo obaveza po zakonu da volonter dobija 35% od prosjeka plaće u kantonu. Snalazim se kako znam i umijem, radim sve poslove, a u međuvremenu sam završio Master studije na istom smjeru, gdje mi je ostala obaveza još završni-magistarski rad na veoma zahtjevnu temu 'Prometna infrastruktura kao faktor razvoja BPK Goražde', iz kojeg sam i dao ideju budućeg koridora brze ceste (B4) Sarajevo-Goražde sa tunelom Hranjen", pojašnjava Dervišević.
Dodaje kako je usvojena i ucrtana u Prostorni plan FBiH 2008-2028.
"Tadašnjem premijeru Emiru Fraštu predložio sam izradu studije najpovoljnije cestovne veze Goražda sa Sarajevom, jer je bio aktuelan problem utvrđivanja najpovoljnijeg koridora brzog puta u Prostornom planu BPK, gdje nije bilo ni pomena o brzoj cesti. Na poziv bivšeg ministra za privredu Demira Imamovića, okupio sam tim od 10 ljudi i uradili smo studiju za deset dana i prezentirali tadašnjoj vladi Udruženju poslodavaca najpovoljniji koridor brze ceste. Većina tih mladih iz tima bili su zaposleni ili se to desilo poslije jedino nas dvoje ili troje je ostalo nezaposleno", ističe ovaj mladić.
Ni rodbinski, ni stranački
Zvuči nevjerovatno da za "deficitaran kadar" nema posla.
"Iz perspektive onih koji se 'pitaju' to je normalna pojava, jer se posebno u javnoj upravi zapošljava po principu nepotizma bilo rodbinskog ili stranačkog a ja se nisam uklapao niti u jednu šemu. Na sceni su kvazipolitičare kojima nije prioritet dobrobit ili napredak već sve rade iz lične koristi“, ističe Dervišević.
Iako vrijeme teče nije od onih koji odustaju.
"Borit ću se za svoja osnovna ljudska prava, a to je pravo na jednaku šansu i pravo na rad! Ne bih nikada promijenio zanimanje jer je veoma perspektivno u svijetu i Evropi, možda i napustim BiH i odem trbuhom za kruhom“, kaže Dervišević.
Najveći problem urbanizma u Goraždu je nedostatak ideja i stručnosti.
"Nedostaje sistematičan pristup, mnogo se uništava, a malo gradi. Forsira se već punih 20 godina potpuna betonizacija i mermerizacija svega što je zeleno. Kulturno-historijsko naslijeđe propada. Ulice i ceste su u katastrofalnom stanju, posebno u užem gradskom jezgru. Nedostaju standardi, zakoni i pravilnici. Grad je nečist iako kroz njega teče rijeka Drina sa 220 m3/s prosječno vode. Zaostajemo, posebno za susjednim gradovima koji su nekada za Goražde bili sinonimi nerazvijenosti. Nedostaju planski dokumenti, prostorni plan općine, urbanistički plan grada, a s druge strane se rade provedbeni planski dokumenti kojim se tretiraju dijelovi grada, ali ne i grad u cjelini“, smatra Devišević.
Grad kao ogledalo ljudi
Grad ne čine samo zgrade, već je on oličenje ljudi koji u njemu žive, pa bi trebao imati svoju specifičnost u odnosu na susjedne gradove i svoje ruralno zaleđe, smatra ovaj mladić.
"Nažalost, oni koji se najviše pitaju, a to su političari, urbaniste kao i privrednici utiču na identitet Goražda. Oni su najveći krivci jer su u gradu prisutni više ruralni lobiji, umjesto urbanog lobija, pa imamo za posljedicu provincijalizaciju umjesto europeizacije grada. Ova nekonzistentna politika, tj. ne zna se, šta se zapravo želi od Goražda, mislim na njegov regionalni značaj, dovodi do toga, da se tapka u mjestu. Moguće je bolje ali se mora početi raditi sistemski kako bi se grad doveo u pravi red. Treba se provesti regeneracija i rehabilitacija, da se obnovi urbani identitet, uvođenjem novih metoda, tehnika u u samom razvoju grada. Mora se forsirati održivi razvoj zasnovan na izgradnji, revitalizaciji, rekonstrukciji i konzervaciji, obezbjediti nove pristupe planiranja, uspostaviti bolji urbano-ruralni menadžment kao i dati veću mogućnost participacije građana u segmentu planiranja", ističe Dervišević.
Krajnje je vrijeme da se počne razmišljati o općem a ne ličnom interesu.
"Prestati favorizirati nepotizam i korupciju kao i podobne, a tjerati sposobne, s takvom političkom etikom nećemo nigdje dogurati. Političari moraju biti više lideri, a manje menadžeri-operativci. Danas je mnogo menadžera-operativaca na visokim pozicijama, a vrlo malo lidera odnosno stratega kako ovu prelijepu zemlju izvesti na pravi kolosijek", kaže ovaj mladić, dodajući kako su lokalni političari uglavnom koristili njegovo široko znanje iz sektora prostornog uređenja i urbanizma, a da za to nikada nije tražio posebnu naknadu, izuzev ako oni to sami nisu ponudili.
