Objavila kolumnu
32

Ambasadorica Francuske u BiH objasnila šta bi trebao značiti novi svjetski finansijski pakt

B. R.
Christine Toudic, francuska ambasadorica u BiH (Foto: Pixsell/Armin Durgut)
Christine Toudic, francuska ambasadorica u BiH (Foto: Pixsell/Armin Durgut)
Francuska ambasadorica u Bosni i Hercegovini Christine Toudic je napisala kolumnu posvećenu izgradnji novog svjetskog finansijskog sistema, a njen tekst prenosimo u cjelosti.

Međunarodna finansijska arhitektura, naslijeđena iz poslijeratnog perioda, više ne daje zadovoljavajuće odgovore na produbljivanje nejednakosti, klimatske izazove, eroziju biodiverziteta i izazove javnog zdravstva koji obilježavaju 21. stoljeće.

Odgovori koje daje međunarodna zajednica danas su fragmentirani, parcijalni i nedovoljni. S jedne strane, koncesioni resursi koje razvojne institucije upotrebljavaju ne daju puni potencijal, posebno u smislu utjecaja, sufinansiranja i prilagođavanja potrebama.

S druge strane, poskupljenje uslova finansiranja i rast zaduženosti koče ulaganja u zemlje u razvoju i ne daju im sredstva kako bi odgovorile na izazove sa kojima se suočavaju.

Ipak, međunarodna solidarnost je potrebnija nego ikad u kontekstu rastućih kriza koje dodatno slabe najsiromašnije i najugroženije zemlje.

Da bi najizloženije zemlje mogle izaći iz krize pandemije koronavirusa, izboriti se sa posljedicama ruske agresije u Ukrajini na njihovu prehrambenu i energetsku sigurnost te finansirati vrlo visoku cijenu klimatske tranzicije i posljedica ekstremnih klimatskih događaja, neophodno je preći na novi način poslovanja.

Dok dva velika rizika opterećuju našu planetu, međunarodni finansijski sistem naslijeđen od Bretton Woodsa dostiže svoje granice. Prvenstveno, riječ je o nedovoljnoj podršci razvoju i zaštiti svjetskih javnih dobara zbog nedostatka mobilisanih resursa, a zatim i riziku od geopolitičke fragmentacije u trenutku kada su nam više nego ikada potrebni učinkovit multilateralizam i poboljšana saradnja.

Brojne države G7 i G20, organizacije i udruženja dijele sa Francuskom ovo zapažanje i žele ga prenijeti: moramo djelovati brzo i zajedno kako bismo ispravili neravnotežu i nepravde uzrokovane ovim lomovima.

Zato danas pozivamo na reviziju našeg softvera i finansijski šok. Zajedno moramo razvijati naš međunarodni finansijski sistem tako da bude reaktivniji, pravedniji i solidarniji, kako bi se borio protiv nejednakosti, finansirao klimatsku tranziciju i zaštitio biodiverzitet te približio nas postizanju ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih nacija.

To je cilj Samita za "Novi svjetski finansijski pakt" koji će se održati u Parizu 22. i 23. juna. Cilj ovog samita je inkluzivnost - svaka zemlja treba imati mogućnost da se izjasni i ponudi prijedloge.

Ovaj samit dio je pozitivne dinamike, tj. pokretanje reforme Svjetske banke, indijsko predsjedavanje G20 i predstojeće brazilsko predsjedavanje, srednjoročni pregled ciljeva održivog razvoja, obaveze preuzete tokom klimatske konferencije (COP), sve su to razlozi za nastavak ovog procesa.

Opipljiva rješenja se već naziru. Pariski klub i G20 pokrenuli su inicijativu za obradu duga, dok Francuska igra ključnu ulogu u implementaciji koordinisanih rješenja unutar ovog "Zajedničkog okvira". Predložili smo i dobili na korištenje 100 milijardi dolara posebnih prava vučenja od MMF-a u korist najugroženijih država.

Sve zemlje koje to mogu od sada trebaju učestvovati u ovom procesu. Nekoliko multilateralnih razvojnih banaka počelo je odgovarati na zahtjeve G20, implementirajući početne mjere optimizacije kapitala za povećanje svojih kreditnih kapaciteta.

No, danas moramo ići dalje, crpeći inspiraciju, primjera radi, iz Inicijative Bridgetown, skupa inovativnih rješenja predvođenih Barbadosom, kako bismo se suočili sa klimatskom ranjivosti koja pogađa mnoge države u razvoju i države sa srednjim prihodom.

Podržat ćemo reformsku agendu razvojnih banaka i MMF-a radi značajnijeg finansiranja zemalja kojima je to najpotrebnije, kao i globalnih izazova. To je plan za unapređenje postojećih instrumenata i kapitala te promovisanje inovativnih pristupa i instrumenata za podršku najsiromašnijim i najranjivijim zemljama.

Ovo je i želja da se više mobilišu privatna finansiranja kroz mehanizme garancija i podjele rizika kako bi se finansijski tokovi preusmjerili u ove države sa ciljem pružanja podrške, prije svega, lokalnom privatnom sektoru i održivim infrastrukturama. To pretpostavlja snažniju mobilizaciju naših instrumenata, nova i inovativna, javna i privatna finansiranja.

Kako bi bile učinkovitije, naše međunarodne finansijske institucije moraju se angažovati jače nego do sada radi boljeg zajedničkog rada uz veće korištenje privatne štednje. Da bi bili inkluzivniji, moramo dati značajniji glas najranjivijim državama u međunarodnim krugovima.

Samit za novi finansijski pakt će u prvi plan staviti međunarodne finansijske izazove, a prisustvo brojnih šefova država i vlada pružit će neophodan podsticaj za postizanje potrebnih transformacija. Ne moramo birati između borbe protiv siromaštva, borbe protiv globalnog zagrijavanja i njegovih posljedica te zaštite biodiverziteta. Pravedna tranzicija je jedini odgovor.