Krajem 1970-ih činilo se da će se kultni Bulli, u obliku dizajniranom prije gotovo 30 godina, proizvoditi zauvijek. Međutim, Volkswagenovi inžinjeri su smatrali da je došlo vrijeme za promjene.
Svijet automobila ubrzano je išao naprijed, pa je Transporter zahtijevao potpuno novi pristup. U proljeće 1979. godine predstavljena je treća generacija Transportera - T3. Znatno modernije, u to vrijeme moderne "uglaste" linije, bogatija oprema, viši stepen sigurnosti, veća udobnost, a sljedećih godina i razne varijante modela, označile su novu eru u razvoju Bullija.
Međutim, neka provjerena rješenja ostala su nepromijenjena. Automobil je i dalje pokretao zrakom hlađeni bokser motor smješten straga kao kod popularnih prethodnika T1 i T2. Tek sredinom 1980-ih "bokser" je zamijenjen je klasičnim vodom hlađenim benzinskim i dizelskim motorima od 1.600 do 2.100 kubika, snage od 50 do 112 KS. Katalizator je ubačen 1985. godine
Luksuzni multipraktik
Godine 1985. u ponudi se našao prvi Multivan koji je nudio udobne sofe za šest osoba koje su se mogle sklopiti u krevet, pretvarajući tako Multivan u kamper.
Iste 1985. godine na ceste je stigla i terenska verzija Syncro s 4x4 pogonom, koji je odmah postao jedan od najpoželjnijih izvedbi u cijeloj ponudi. Nešto kasnije pojavila se i do danas poznata putnička verzija Caravelle, te luksuznija verzija Westfalia za kampiranje, koja je imala sklopivi kauč za spavanje u stražnjem dijelu vozila i stolić na rasklapanje smješten s lijeve strane.
Transporter je sve više postajao marka za sebe. T3 je imao istaknute reference s kojima su kupci osjećali slobodu provodeći svoje slobodno vrijeme na novi način, a ne samo koristeći T3 za posao i prevoz robe.
Volkswagen Transporter T3 proizvodio se u Evropi 13 godina. Tokom tog vremena stekao je ogromnu popularnost i kultni status u cijelom svijetu: od snijegova u Norveškoj do plaža Kalifornije, gdje je prevozio surfere željne valova. I ne samo to, teretne verzije sa sandukom, izgradile su hiljade i hiljade kuća i vikendica širom Evrope i posebno Balkana prevozeći građevinski materijal.
Imajući na umu ljubitelje marke, Volkswagen privredna vozila, uključujući i T3, nudila su se u ograničenim verzijama. I tako je 1989. godine prikazana ograničena verzija Hannover Editon. Bio je to Multivan s bogatom opremom: centralno zaključavanje, električni retrovizori, pravougaoni farovi i alu felge. Podsjetimo, prije 35 godina ti su dodaci bili nešto zaista ekskluzivno u automobilima.
Na kraju proizvodnje T3 u Evropi 1992. godine, moglo se naručiti još jedno ograničeno izdanje. Limited Last Edition temeljena na verziji Syncro proizvodio se u tvornici Steyr Puch u Austriji, jer je glavna tvornica marke u Hannoveru već proizvodila generaciju T4. Posljednji od 2.500 primjeraka Limited Last Edition još uvijek se može vidjeti u muzeju u Wolfsburgu.
Nastavak proizvodnje do 2002. godine u Južnoj Africi
Ali je li ovo kraj priče o T3? Definitivno ne! Dobre ideje i zanimljiv dizajn ne zaboravljaju se jednostavno. T3 se nastavio proizvoditi u VW-oj tvornici u Južnoafričkoj Republici.
Tamo ste do 2002. godine mogli kupiti potpuno novi T3! Istina je da je automobil doživio facelift i da su petocilnadarski, vodom hlađeni Audijevi motori zamijenili slavne bokser motore, ali to je i dalje bio klasični T3. Njegova "afrička" avantura završila je 2002. godine, kada se na pultu tvornice u Uitnehageu u Južnoafričkoj Republici pojavila brojka od 129.358 proizvedenih primjeraka.
