Zašto je BiH kosponzorirala rezoluciju država koje su joj okrenule leđa na pitanju Srebrenice?

Iako na prvi pogled ovo djeluje kao još jedna u nizu uobičajenih diplomatskih aktivnosti na East Riveru, detaljniji pogled na listu zemalja koje su stale iza ovog dokumenta otvara važna pitanja o smjeru, reciprocitetu i dosljednosti vanjske politike Bosne i Hercegovine.

Rezoluciju, koju je Vijeće sigurnosti usvojilo sa 13 glasova "za" (uz suzdržane Rusiju i Kinu), diplomatija Bosne i Hercegovine je odlučila zajedno s drugih 135 država kosponzorirati. S obzirom da se nije glasalo u Generalnoj skupštini, BiH se nije ni morala zvanično izjašnjavati po ovom pitanju.

Ovaj diplomatski potez nameće jedno logično pitanje: Da li je bilo neophodno da Bosna i Hercegovina ide korak dalje i direktno kosponzorira prijedlog iza kojeg stoje države poput Bahreina, Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) i Omana?

Diplomatski reciprocitet ili njegovo odsustvo?

Da bi se razumjela težina ovog pitanja, potrebno je sagledati širi kontekst i vratiti se samo nekoliko mjeseci unazad, na sjednicu Generalne skupštine UN-a na kojoj se glasalo o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici.

Kada je Bosni i Hercegovini bila potrebna podrška međunarodne zajednice za usvajanje Rezolucije o Srebrenici, države poput Bahreina, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Omana bile su suzdržane.

S druge strane, kada je Bahrein (kao inicijator) u srijedu predložio rezoluciju o osudi napada Irana, naglašavajući "snažnu podršku teritorijalnom integritetu i suverenitetu država GCC-a", Bosna i Hercegovina već se upisala i kao kosponzor.

Da li se u vanjskoj politici BiH odluke donose izolirano, bez uzimanja u obzir kako su se druge države odnosile prema najosjetljivijim nacionalnim pitanjima naše zemlje?

Zanimljivo je analizirati i spisak od 135 zemalja kosponzora aktuelne rezolucije o osudi Irana. Na tom spisku se nalazi BiH, ali se ne nalazi, naprimjer, Turska, Švicarska, kao ni još nekoliko značajnih država s kojima BiH njeguje bliske i prijateljske odnose.

Paradoks iranskog glasanja

Da bi diplomatska slika bila još kompleksnija, nameće se pitanje odnosa prema samom Iranu, koji je meta novousvojene rezolucije.

Kada se u UN-u odlučivalo o Srebrenici, Iran je glasao "ZA" usvajanje Rezolucije o genocidu, uprkos činjenici da su njegovi bliski globalni saveznici, poput Rusije i Kine, bili oštro protiv.

Činjenice govore sljedeće: Iran je podržao BiH kada je to bilo najvažnije, uprkos pritisku svojih saveznika. Zemlje Zaljeva su na istom tom glasanju ostale suzdržane. Danas, BiH kosponzorira rezoluciju kojom te iste zemlje Zaljeva osuđuju Iran. Može li se ovakav potez bh. diplomatije okarakterisati kao principijelan?

Ordenom nagrađena "suzdržanost"

Posebnu dimenziju cijeloj priči daje činjenica da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odlikovao je ambasadora UAE pri UN-u Mohameda Abushahaba Ordenom srpske zastave drugog stepena, jasno ističući da nagrađuje ljude koji su "štitili Srbiju". Povod za odlikovanje bilo je upravo glasanje o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici.

Da li je bh. diplomatija prilikom odluke o kosponzorstvu bahreinske rezolucije imala u vidu nastup tog istog ambasadora UAE?

Javnost se sjeća da je Abushahab prije samog glasanja o Srebrenici održao izuzetno emotivan govor. Upozorio je na horore Srebrenice, potvrdio da najveći sudovi taj zločin nazivaju genocidom, pa je čak po imenu spomenuo i najmlađu žrtvu, bebu Fatimu Muhić. Nakon što je iskoristio ime žrtve genocida kako bi naglasio da UAE "riječima i djelom stoji uz braću u BiH", uslijedilo je glasanje, i Abushahab je, prateći državnu politiku Emirata, ostao suzdržan.

Za taj potez, koji je u dijelu bh. javnosti ocijenjen kao vrhunac diplomatskog licemjerja, nagrađen je državnim ordenom Srbije.

Iznošenje ovih činjenica ne služi donošenju ishitrenih presuda, već postavljanju suštinskih pitanja o funkcionisanju države na međunarodnoj sceni. Djeluje da je potpis Bosne i Hercegovine na dokumentima u UN-u stvar pukog automatizma i pukog praćenja širih zapadnih blokova, što ozbiljno nameće pitanje suverenosti i nezavisnosti države.

Kada se podvuče crta, čini se da u međunarodnim odnosima samo Bosna i Hercegovina ima luksuz da svoje diplomatske usluge, poput kosponzorstva, nudi onima koji su njene najteže rane tretirali isključivo kao poligon za prazne emotivne govore, bez konkretne podrške kada je bilo najvažnije.