Zaštita ili ritual: Zašto se u nekim zemljama nose maske za lice, a u nekim ne
Od početka epidemije koronavirusa neke su države u potpunosti prihvatile nošenje maski za lice. Ali u mnogim drugim dijelovima svijeta, od Velike Britanije i Sjedinjenih Država do Sidneja i Singapura, još je sasvim prihvatljivo hodati nezaštićenog lica.
Zašto neke zemlje prihvataju maske, dok ih druge izbjegavaju, nije samo stvar vladinih smjernica i medicinskih savjeta već i kulture i historije. No kako se ova pandemija pogoršava, hoće li se to promijeniti?
Od početka epidemije koronavirusa, službeni savjeti Svjetske zdravstvene organizacije bili su jasni. Ljudi koji trebaju nositi maske su oni koji su bolesni i pokazuju simptome i oni koji se brinu za ljude za koje se sumnja da imaju koronavirus. Niko drugi ne mora nositi masku, a za to postoji nekoliko razloga, navodi BBC.
Jedan je da se maska ne smatra pouzdanom zaštitom obzirom na to da trenutna istraživanja pokazuju da se virus širi kapljicama, a ne putem zraka. Zato stručnjaci kažu da je učestalo pranje ruku sapunom i vodom daleko učinkovitije. Skidanje maske zahtijeva poseban oprez, a nošenje iste bi moglo stvoriti i lažni osjećaj sigurnosti.
U nekim dijelovima Azije sada svi nose maske. U kontinentalnoj Kini, Hong Kongu, Japanu, Tajlandu i Tajvanu raširena je priča da bi svako mogao biti nosilac virusa, čak i zdravi ljudi. Dakle, u duhu solidarnosti trebate zaštititi druge od sebe. Neke od ovih vlada traže od svih da nose maske, a u nekim dijelovima Kine mogli biste čak biti uhapšeni i kažnjeni zbog toga što ih niste nosili.
U međuvremenu, u Indoneziji i na Filipinima, gdje postoje sumnje na mnogo slučajeva koronavirusa, većina ljudi u većim gradovima počela je nositi maske kako bi se zaštitila. Za mnoge od ovih zemalja nošenje maski bila je kulturološka norma i prije pojave koronavirusa.
U Istočnoj Aziji mnogi su navikli nositi maske kad su bolesni. Izbijanje virusa SARS 2003. godine, koji je zahvatio nekoliko zemalja regije, također je uvećalo važnost nošenja maski, posebno u Hong Kongu, gdje je mnogo ljudi umrlo od posljedica virusa.
Dakle, jedna ključna razlika između ovih društava i zapadnih je ta što su oni i ranije imali zaraze. U međuvremenu, u jugoistočnoj Aziji, posebno u gusto naseljenim gradovima, mnogi nose maske na ulicama samo zbog zagađenja.
U Singapuru je vlada pozvala javnost da ne nosi maske kako bi osigurali adekvatne zalihe zdravstvenih radnika, a većina ljudi hoda okolo bez njih. Postoji veliko povjerenje javnosti u vladu, pa će ljudi vjerojatno poslušati takve savjete.
"Staviti masku svaki dan prije nego što izađete je poput rituala, poput stavljanja uniforme, a u ritualnom ponašanju smatrate da morate živjeti prema onome što uniforma predstavlja, a to je više higijensko ponašanje poput dodirivanja lica ili izbjegavanje prenapučenih mjesta i socijalnog distanciranja", rekao je Donald Low, profesor na Univerzitetu za nauku i tehnologiju u Hong Kongu.
"Ne možemo reći jesu li maske za lice neučinkovite, ali pretpostavljamo da imaju određeni učinak, jer je to zaštita koju pružamo zdravstvenim radnicima", rekao je Benjamin Cowling, epidemiolog s sveučilišta Hong Kong.
Ali postoje i nedostaci. Neka mjesta poput Japana, Indonezije i Tajlanda trenutno se suočavaju s manjkom maski.
Postoji bojazan da će ljudi možda ponovo koristiti maske, što je nehigijenski. Maske koje se prodaju na crnom tržištu bi mogle biti lošije kvalitete i u osnovi su beskorisne. U zemljama u kojima nošenje maski nije pravilo, kao što je zapad, oni koji nose maske bili su isključeni ili čak napadnuti.
Maska za lice može biti proizvod novije historije, iskustava s zarazom i kulturološkom normom. No, kako se virus širi, zajedno s dokazima i istraživanjima, naše se ponašanje može promijeniti.
Navijači ismijavaju Riceovu djevojku zbog izgleda, slomljena je obrisala sve fotografije
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
