Višegradska grupa ponovo u rukama desničara: Proruski blok dobio novog saveznika u Andreju Babišu

Višegradska grupa je osnovana 1991. godine, kada su se ove zemlje oslobodile okova prosovjetskih i komunističkih vlasti.

Njihova saradnja je posebno bila važna, gledajući kroz prizmu tadašnjih lidera ovih zemalja, 2015. godine u zajedničkom odgovoru na migrantsku krizu koja je potresala Evropu.

Tada su na vlasti u sve četiri države bili desničari koji su migrantsku krizu pretvorili u otvoreni bunt Briselu, time skupljajući političke poene na domaćem frontu.

Ruska invazija na Ukrajinu stvorila dva bloka

Iako je grupa formalno nastavila svoje postojanje, odnosi među zemljama u posljednjih nekoliko godina, odnosno od ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, bili su izrazito poljuljani.

U grupi od četiri države stvorila su se dva bloka. Jedan su činili premijeri Slovačke i Mađarske, Robert Fico i Viktor Orban, dok su na drugoj strani ostale Poljska i Češka, pod liderstvom premijera Donalda Tuska i Petra Fiale.

S jedne strane, Fico i Orban su se postavili kao naizgled neutralni, ali uz snažne proruske tonove, dok su Fiala i Tusk zagovarali snažnu podršku Ukrajini. Time je, od 2022. godine, Višegradska grupa postala razjedinjena.

Povratak Babiša, koji će izvjesno zamijeniti Fialu, sugeriše da će desničarski blok u Višegradskoj grupi dobiti dodatnu snagu. Tako će, kako se očekuje, Tusk ostati izoliran, dok će Orban i Fico dobiti snažnog saveznika u Pragu.

Babiš je već najavio da će promijeniti odnos češke vlade prema Ukrajini, što je jasan znak da će ova zemlja krenuti putem Fice i Orbana, koji su označeni kao najveći "proruski igrači" u Evropi.

Rusija može slaviti, ali ne zadugo

Ono što je zanimljivo u dinamici ove grupe jeste pozicija Poljske. Aktuelni ministar vanjskih poslova Poljske Radoslaw Sikorski javno je iznio stav da bi se ova zemlja trebala okrenuti "Weimarskom trokutu", kojeg čine Poljska, Francuska i Njemačka te intenzivnijoj saradnji sa SAD-om.

Sličan stav, mada u drugačijem tonu, zastupa i novi predsjednik Poljske Karol Nawrocki. Iako pripada desničarskom pokretu u Poljskoj, Nawrocki je izričito kritički nastrojen prema Rusiji, te podržava Ukrajinu, a ima i izrazito snažne veze s aktuelnim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, koji ga je čak i ugostio u Bijeloj kući, i to prije nego što je pobijedio na izborima.

Uz to, iako će u Moskvi slaviti pobjedu Babiša i dolazak još jednog saveznika u ovu grupu, pitanje je koji će biti zvanični stav Budimpešte naredne godine.

Orban, koji je na vlasti od 2010. godine, će najvjerovatnije izgubiti naredne izbore, ako je za vjerovati predizbornim anketama koje već nekoliko mjeseci konzistentno sugerišu ozbiljan pad Fidesza, te rast opozicione stranke Tisza, čiji lider, Peter Magyar, ima drugačiji stav prema Ukrajini i odnosu prema Rusiji.

Kakva je budućnost Višegradske grupe?

Kada sve uzmemo u obzir, veliko je pitanje kako će izgledati budućnost ove četveročlane grupe.

Dok će kontrolu kratkoročno vratiti proruske snage, koje sada kontrolišu tri od četiri zemlje, budućnost nosi nešto drugačiju sliku.

Iako će Fico zadržati vlast još barem dvije godine, kako se naredni izbori u Slovačkoj očekuju tek 2027. godine, Orbanov vjerovatni poraz će vratiti svojevrsni balans kojeg je Babiš svojom pobjedom srušio.

Iste godine kao u Slovačkoj bit će održani izbori i u Poljskoj, gdje će Tusk morati da brani svoju relativno malu parlamentarnu većinu. Ipak, teško je da će čak i u desničarskoj PiS stranci Kremlj naći svog saveznika, imajući u vidu izričit stav većine građana Poljske o podršci Ukrajini.

Isto tako, vrijedi istaći i prevrtljivost Babiša, koji je često mijenjao svoje stavove u svojoj političkoj karijeri, te se ne može isključiti mogućnost da i on "okrene ploču" te stane uz vlasti u Poljskoj i najvjerovatniju novu vladu u Mađarskoj.

Višegradska grupa će, kako se očekuje, uz nešto snažniju prorusku i desničarsku notu nastaviti svoje postojanje, ali je njena snaga, koju su itekako pokazali 2015. godine, upitna. Bez Poljske kao aktivnog člana, pa čak i predvodnika, izrazito je upitna snaga drugih zemalja u grupi.

Babiševa pobjeda u Češkoj je dala povod za slavlje desničarima, kao i Moskvi, ali je povratak na demonstraciju snage i ujedinjena iz 2015. godine skoro pa nemoguć.