Uskoro se navršava godina dana rata u Ukrajini: Šta planiraju vojske u smrtnom zagrljaju

Zapadne države su napokon prelomile i odlučile u Ukrajinu poslati tenkove zapadne proizvodnje: Challenger, Leopard 2 i Abrams. Kod dijela javnosti to je izazvalo euforiju, dok su ruski zvaničnici pokušali da umanje važnost ovih isporuka.

U ratu ne postoji "srebreni metak" koji može zagarantovati pobjedu i značaj isporuke tenkovskih sistema Ukrajini će da zavisi čitavog niza faktora koje je potrebno uspostaviti prije pokretanja dugo očekivanje velike ukrajinske ofanzive.

Rusija se nada da je svojim napadima na ukrajinsku elektroenergetsku mrežu, konstantnim pritiskom u regiji Donbasa uspjela iscrpiti ukrajinske snage, te da će dobro provedena ofanziva natjerati Ukrajinu za pregovarački stol, a zapadne saveznike uvjeriti da Ukrajina ne može pobijediti u ratu.

Ruska perspektiva u Ukrajini

Kad su u februaru 2022. godine ruske trupe ušle u Ukrajinu, vjerovatno niko od ruskih lidera nije očekivao da će u februaru 2023. godine morati razmišljati o tome kako osvojiti čitav Donbas i kako pokrenuti još jedan val mobilizacije vojnika.

Ruski zapovjednici se vjerovatno nadaju da će ponoviti situacija iz Zimskog rata 1939.-1940. godine kada su snage Sovjetskog saveza napale Finsku. Vojni div sa 170 miliona stanovnika je 30. novembra 1939. godine pokrenuo agresiju na Finsku koja je tada imala samo 3,5 miliona stanovnika.

Slično kao i prilikom agresije na Ukrajinu, vojna komanda, ali i svijet su očekivali da će rat završiti za par dana brzom i jednostavnom pobjedom.

Dobro isplanirana finska odbrana bazirana na Mannerheimovoj liniji, želja stanovništva za otporom je dovela do ogromnih gubitaka u Crvenoj armiji, te je tek promjena komande i pristupa dovela do toga da u martu 1940. godine Finska bude prisiljena potpisati mirovni sporazum.

Ruska komanda se vjerovatno nada da su borbe izmorile ukrajinsku vojsku i da su dovoljno naučili iz grešaka da će kao u Finskoj na kraju i pored poniženja izvojevati pobjedu. Zauzimanje Soledara, iako strateški ne previše bitno dalo je nadu Rusima da njihova vojska i dalje može ostvarivati kakve takve uspjehe u Ukrajini.

Koliko je Rusija ozbiljno pristupila nadolazećem periodu pokazuje imenovanje Valerija Gerasimova, načelnika Generalštaba vojske Rusije za komandanta svih ruskih trupa u Ukrajini. Gerasimov je imao ključnu prilikom zauzimanja Krima 2014. godine te prilikom ruske vojne intervencije koja je spasila režim Bašara al-Assada u Siriji.

Kao i njegovi prethodnici na pozicija komandanata ruske vojske u Ukrajini, Dvornikov, Zhidko i Surovikin, očekivati je da će Gerasimov pokušati se dokazati kao novi odgovorni ostvarujući neki uspjeh na frontu. Ipak, svi Gerasimovi napori su ograničeni prirodnim uslovima koji će u Ukrajini nastupiti u martu i aprilu.

Historičar Aleksandar Werth u knjizi o Drugom svjetskom ratu "Rusija u ratu" piše: "Da bi se povjerovalo kakvo je ukrajinsko blato u proljeće valja ga vidjeti, čitav je kraj močvaran, ceste su nalik rijekama blata, često pola metra dubokim jamama koje otežavaju vožnju, svakom vozilu osim ruskom tenku T-34. Većina njemačkih tenkova se u tom blatu nije mogla boriti".

Također, Gerasimov će biti pod pritiskom da se godišnjica početka invazije obilježi velikim vojnim uspjehom, a Putinove apetite bi zadovoljilo osvajanje dijela oblasti Donjecka koji se nalazi pod kontrolom Ukrajine.

Prema tome ruska vojska će najvjerovatnije u februaru pokrenuti ofanzivu na području Donjecka čiji će cilj biti zauzimanje Bakhmuta koji se pretvorio u pravu "mljevaonicu mesa", a navodno su američki zvaničnici pozivali Ukrajince da odustanu od skupe odbrane ovog grada.

Nakon toga ciljevi ruske vojske bi bili zauzimanje Slavianska i Kramatorskog. Ove operacije bi mogle po prvi put uključiti i rusku upotrebu najnovijih tenkova T-14 Armata, koja ranije opisivano kao čudo od oružja do sada nije imala aktivnu ulogu u agresiji na Ukrajinu.

Ovi ciljevi bi ipak mogli ostati van dohvata ruske vojske, posebno ako se u obzir uzme da se borbene linije oko nekih gradova kao što je Avdivka nisu pomjerile od 2014. godine. Također, ruska vojska je do sada u Bahmutu i Soledaru izgubila ogromne snage, a čak i da u februaru najavi novu seriju masovne mobilizacije za osnovnu obuku vojnika će trebati mjeseci i veliki broj instruktora. Naravno tu su i logistički problemi koji idu uz povećanje broja ljudi u vojsci.

Ne treba isključiti mogućnost, malo vjerovatnu ali ipak moguću da Rusija pokrene novi napad sa sjevera prema Kijevu, ovaj put uz pomoć vojske Bjelorusije. Takav napad bi bilo teško logički objasniti, ali do sada je Rusija već povlačila logički teško objašnjive poteze.

Napad bi natjerao Ukrajinu da pojača odbranu na sjeveru i okolini Kijeva, što bi sigurno poremetilo planiranje na istoku i dovelo do povlačenje dijelova sa ovih frontova.

Ukrajinska perspektiva

Ukrajina je od početka agresije već učinila više nego što je bilo očekivano. Odbrana Kijeva i Harkova su uništile ruske planove, a protiv ofanzive u oblasti Hersona i Harkova su pokazale da se ukrajinska vojska razvija u ozbiljnu oružanu silu.

Prema dosadašnjim najavama Ukrajina mogla dobiti više od 100 tenkova Leopard 2 u nekoliko različitih verzija. Ukoliko zaista stigne ovaj broj to će Ukrajini omogućiti da formira jednu oklopnu brigadu sa tri ili četiri bataljona naoružana u potpunosti zapadnim tenkovima.

Druga opcija za Ukrajinu je da tenkove Leopard 2 rasporedi u bataljone od po 31 tenka i uklopi ih u druge oklopne ili mehanizovane brigade.

Kako je američki predsjednik Joe Biden kazao, ukrajinski tenkovski bataljoni se sastoje uglavnom od 31 tenka, te je to razlog zašto će u Ukrajinu poslati 31 Abrams tenk. Još uvijek nije poznato kada će ovi tenkovi biti isporučeni u Ukrajinu i koliko će trebati prije nego ukrajinske posade budu spremne za njihovu upotrebu. Također, pitanje je političke volje SAD da njihovi tenkovi zaista budu korišteni u vojnim operacijama uz sve rizike koje to nosi ukoliko nešto krene po zlu za ukrajinsku vojsku.

Britanija je najavila da će isporučiti četu od 14 Challenger 2 tenkova, a sa specifičnom municijom koju ovi tenkovi koriste različitu od drugih tenkova NATO njihovo uvođenje bi bilo prava logistička mora za Ukrajinu. I kada stignu Challenger tenkovi, ne treba se nadati da će vidjeti borbenu upotrebnu na istoku ili jugu te će vjerovatno biti raspoređeni tamo gdje će logistika vezana za njih biti jednostavnije, naprimjer za odbranu Kijeva.

U Ukrajinu će prema do sada objavljenim informacijama stići i američka borbena vozila Bradley, švedski protivpješadijski oklopni CV-90, francuski laki tenkovi AMX-10RC i njemački protivpješadijski Marder 1.

"Amateri razmišljaju o strategiji, profesionalci o logistici", je izjava koja se prepisuje legendarnom američkom generalu iz Drugog svjetskog rata Omaru Bradleyu. Ukrajinci će upravo morati dokazati da su profesionalci.

U sljedećim mjesecima njihove trupe moraju proći obuku za upotrebu zapadnih sistema, ali odgovorniji zadatak će imati oficiri za logistiku i pozadinske jedinice koje će morati do u detalje isplanirati kako obezbjediti municiju, gorivo za zapadna vozila, dok u isto vrijeme okosnica većine ukrajinske vojske ostaju sistemi zasnovani na sovjetskom oružju.

Veliku ulogu bi moglo odigrati ukoliko u Ukrajinu budu isporučene rakete dužeg dometa za sisteme Himars. Ove rakete bi kao GLMR ranije natjerale Rusiju da pomakne svoja logistička čvorišta i tako joj prouzrokovali dodatne probleme u snabdijevanju trupa.

Za Ukrajinsku vojsku u februaru će glavni zadatak biti da izdrže očekivani nalet ruske vojske, smanjujući svoje gubitke i spremajući vojsku za kontraudar. Preoptimistično bi bilo očekivati da će Ukrajina sve nove zapadne sisteme moći koristiti već u februaru, a nakon toga dolazi proljeće i ukrajinsko blato. Prema tome ukrajinska ofanziva neće biti pokrenuta prija maja ili juna ove godine.

Kada je u kasno proljeće 1944. godine sovjetska vrhovna komanda planirala operaciju Bagration kojom je slomljena kralježnica njemačke vojske i uništena Armijska grupa "Centar", osim odličnog logističkog planiranja, ogromnu ulogu je odigrala i tajnost i iznenađenje koje je operacija izazvala kod njemačke komande.

Ukrajinska komanda će morati dobro razmisliti o tome gdje će pokrenuti i u najboljoj mjeri moći iskoristiti svoje nove trupe. Postoji nekoliko lokacija gdje je moguće da Ukrajina izvrši oslobodilačke operacije.

Prva opcija je proboj linije od Svatove do Lisičanska u oblasti Luganjska. Ovo područje bi dalo priliku Ukrajini da iskoristi prednosti novih oklopnih bataljona, ali u ovom području Rusija je spremala već odbrambene položaje. Prodor kroz ovaj dio bi Ukrajini omogućio da ugrozi oblast centar oblasti Luganjska, ali i oslobodi Sjeverodonjeck i Lisičansk.

Druga opcija, sa više rizika je prodor u oblasti Zaporožja u pravcu Melitopolja i Marijupolja. Ravan teren ovdje pruža opciju za tenkovske prodore. U slučaju uspjeha ukrajinska vojska bi pocijepala komunikaciju između Donbasa i Krima, a Azovsko more bi prestalo biti "rusko jezero". Gubitak ove teritorije bi bio strateška katastrofa za ruske snage na jugu.

Rizik za ukrajinske snage bi bila izloženost bokova ovih trupa za napade sa istoka i zapada, ali i svijest da bi gubitak teritorije za Rusiju značilo faktičko stavljanje Krima pod opsadu.

Treća opcija, malo vjerovatna i vrlo rizična, ali upravo zbog toga bi donijela i dozu iznenađenja, je napad iz pravca Hersona i prelazak preko Dnjepra koju bi Ukrajinu doveo pred vrata Krima. Ipak, takva operacija bi bila rizična zbog prelaska Dnjepra koji je ogromna rijeka i fijasko bi bilo teško objasniti stanovništvu Ukrajine.

Rat u Ukrajinu ulazi u ključnu fazu, obje strane su udahnule zrak i spremaju se za zadavanje udarca za kojeg se nadaju da će riješiti sve. Rusija će vjerovatno biti prva koja će povuči potez, a Ukrajina se nada da će izdržati nalet i onda u stilu Harkovske i Hersonske ofanzive ostvariti veliku pobjedu.