Upoznajte Davisa Širea: Mladić iz Latvije koji uz detektor metala otkriva najdublje ratne tajne baltičkih šuma

Rođeni Latvijac na društvenim mrežama pod imenom warfinds, već dugi niz godina objavljuje sadržaj koji je zainteresovao ljude širom svijeta. Uz pomoć detektora metala, Davis Šire objavljuje niz otkrića koja se prvenstveno odnose na period Prvog i Drugog svjetskog rata.

Od starih šljemova, ordena, dijelova oružja pa sve do novca - sve su to stvari koje Davis otkriva te dijeli na društvenim mrežama.

Koliko je zapravo sadržaj interesantan dokaz je da ga na Instagramu prati preko 510.000 ljudi, na TikToku skoro 300.000, a tu je i njegov YouTube kanal kao i platforma Etsy gdje se mogu pronaći brojni modni dodaci karakteristični za njegov projekat.

U razgovoru za Klix.ba, Davis je govorio o počecima ovog hobija te ga šta ga je najviše privuklo u svemu.

"Detekcija metala je za mene kao divlja avantura od 2019. godine, i moram vam reći - to je više od hobija. To je prava strast. Mislim, cijela ova stvar mi se zaista svidjela zbog mog djeda! Rođen je u Kurlandu tokom Drugog svjetskog rata, i čovječe, priče koje mi je pričao bile su lude. Sjećam se da je pričao o vojnicima koji su se žestoko borili na obje strane, bombama koje su padale u blizini njegove kuće i ludim stvarima koje je vidio tokom tih brutalnih godina kada je bio dijete nakon rata. Pretpostavljam da sam oduvijek želio da se povežem s njegovom historijom na način koji nije bio samo u pričama. Tada sam uzeo detektor metala i počeo šetati kroz te iste šume i polja, samo misleći: 'Možda, samo možda, mogu pronaći nešto što priča dio njegove priče'", pojašnjava na početku razgovora.

Prvi pronalasci se ne zaboravljaju

Ljubav prema djedovim pričama, ali i prema domovini, dodatno je probudila njegovu zainteresovanost za ovaj hobi.

"Sve je počelo s tim pričama. Djedove priče iz Kurlandije su me fascinirale, ali me je zaista privukla misterija svega toga. Želio sam osjetiti kako je to otkriti nešto skriveno. Uzbuđenje pronalaska relikvija starih stotinama godina, artefakata iz historije - to me je fasciniralo. I svidjela mi se ideja otkrivanja nečega što je bilo zakopano tako dugo, nečega što ima priču iza sebe. Također zaista volim svoju zemlju - Latviju. Uz pomoć mog pouzdanog detektora - XP DEUS II, mogu pronaći zanimljive stvari iz prošlosti moje zemlje - novčiće, broševe, prstenje stare čak i hiljade godina. Imamo vrlo bogatu historiju i ludo je što s vremena na vrijeme uspijem držati mali dio svega toga", ističe Davis.

"Moji prvi pravi pronalasci? O, čovječe, to je bilo nezaboravno. Počeo sam s detektorima metala u septembru 2019. i prvo što sam provjerio bila je djedova kuća i dvorište. Kuća je izgrađena 1930-ih u gradu Auce, gdje su dvije godine bile linije fronta iz Drugog svjetskog rata. Prvo što sam pronašao bilo je, naravno, neko smeće poput limenki i čepova od boca, ali istog dana sam, zajedno sa svojim rođakom, pronašao i njemačku kacigu iz Drugog svjetskog rata - M35. Samo je ležala tamo u prljavštini u jarku blizu starog puta koji je tamo duže od same kuće. Bio je to lud osjećaj. Još se sjećam iznenađenja i uzbuđenja. A kaciga je bila u dobrom stanju. Još je imam", prisjeća se.

S obzirom na specifičnost hobija, ali i pronalazaka, priprema u ovom slučaju je pola posla, a u razgovoru je ispričao kako zapravo sve izgleda kada je riječ o pripremama za ovakve avanture.

"Prvo istražujem stare karte - posebno one iz Drugog svjetskog rata. U njima ima mnoštvo informacija, a lokalne legende ili priče uvijek pomažu. Ljudi u tom području - posebno stari ljudi - znaju stvari, sjećaju se stvari. Zatim izlazim i izviđam teren. Govorim o dugim šetnjama kroz guste šume, tražeći potencijalna mjesta. Neka mjesta pogledam desetke puta prije nego što počnem kopati. Radi se o poznavanju područja, osjećaju zemlje", pojašnjava Šire u razgovoru.

Na pitanje da li latvijske i generalno baltičke šume još kriju brojne ratne tajne, Šire ističe kako je siguran u to.

"O, bez sumnje. Šume u okolini su kao žive vremenske kapsule. Mislim, godine bitaka su se vodile u ovim šumama još od srednjeg vijeka, i postoji toliko mnogo područja koja nisu dirana od tada. Što dalje idete u zabačene krajeve, veća je vjerovatnoća da ćete pronaći nešto netaknuto. Nevjerovatno je koliko je historije još uvijek tamo vani, skriveno, čeka da bude otkriveno. Također imamo mnogo močvara, to je kao prirodna odbrambena linija - teško dostupna, teško savladana i čuva predmete, održava ih u besprijekornom stanju", ističe.

S obzirom na to da se već dugo bavi ovim hobijem, dotakli smo se i najskupljih i najvrijednijih pronalazaka.

"To je, iskreno, teško pitanje. Međutim, vjerovatno finansijski najvrijedniji nalaz do sada je šest ogromnih srebrnih talira iz 1620-ih. Našao sam ih zakopane pored rovova iz Prvog svjetskog rata. Vrlo čudna lokacija, a srebrni novčići su bili u osnovi jedino što sam dobio. Što se tiče emocionalnih nalaza - sve što je povezano s latvijskom historijom - stari plemenski bronzani ili srebrni prstenovi, broševi i medaljoni stari 1.000 godina ili predmeti iz doba Prve latvijske Republike - srebrni novčići, broševi, vojnička oprema napravljena prije ili tokom Drugog svjetskog rata, prije nego što smo bili okupirani. Najveći utjecaj, mislim, ima detekcija metala - pronalazak palih vojnika. Dovesti ove momke kući nakon toliko vremena, mislim da je to najbolja dodana vrijednost ovom hobiju", naveo je.

Besmislenost ratova

Osim predmeta iz Drugog svjetskog rata, često pronalazi i stvari iz razdoblja prije 1939. godine.

"Da! Mnogo srednjovjekovnih predmeta (poklonjenih lokalnim muzejima), također i mnogo stvari iz Prvog svjetskog rata. Našao sam sve što se može pronaći, od metala. Od dugmadi do zlatnog prstenja, od srednjovjekovnih fibula do srebrnih novčića iz vikinškog doba, od dijelova tenkova do avionskih granata, pa čak i dijelova aviona. Moja lista želja je svake godine sve manja", priča Šire.

S obzirom na to da se bavi specifičnim hobijem, ono što je zanimljivo jeste i činjenica da predmeti koje pronađe često nađu put i do porodica poginulih vojnika. Tim povodom, Davis je ispričao zanimljivu anegdotu.

"Da, 2021. godine bio sam na ekspediciji s organizacijom Legenda Archeology gdje smo pronašli masovnu grobnicu sovjetskih vojnika. Bačeni su u stari njemački rov iz Drugog svjetskog rata, a sahranili su ih njihovi saborci. Nakon što smo očistili sve kosti, pronašli smo sovjetsku srebrnu medalju 'Za hrabrost'. Jedan od članova Legende odlučio je pronaći rođake vojnika koji je posjedovao ovo odlikovanje na osnovu broja na poleđini medalje. Mislili smo da je to jedan od vojnika koji su tog dana poginuli, ali zapravo nije bio. Nakon nekoliko sedmica otkrio je da je vlasnica ove medalje žena iz Ukrajine koja je preživjela rat, ali je nažalost preminula nekoliko godina ranije. Član Legende uspio je pronaći njenu kćerku i vratiti joj medalju. Prekrasna priča sa sretnim završetkom", prisjeća se.

"Sto posto. Ponekad kada pronađete ove predmete, posebno lične predmete ili opremu, shvatite ljudsku crtu tih vojnika. Shvatite da iza svakog nalaza stoji osoba, i da je to možda bio nečiji brat, otac ili prijatelj. To vas zaista tjera da razmišljate o apsurdnosti rata i koliko je toga izgubljeno - životi, kulture i historija. Potpuno nepotrebno", mišljenja je.

Ipak, svaki pronalazak nije nosio sa sobom samo sretne trenutke. Kako ističe, poneki pronalasci sa sobom su donijeli i probleme.

"O da, ponekad može biti nezgodno. Svi nalazi stariji od 1701. godine pripadaju vladi. Dakle, moram sve to prijaviti i pokazati im lokacije. Postoji i čitava procedura kada se otkrije nešto opasno poput aktivne bombe ili avionske granate. Moramo kontaktirati policiju, koja zatim poziva ekipu za bombe, koja se potom brine o NUS-u", objašnjava.

Kada je riječ o samoj opremi koju koristi, ističe kako detekcija metala može biti skupa, a posebno se tu ističe oprema.

"Potrošio sam dosta novca na vrhunske detektore, opremu i istraživačke materijale. Ali, čovječe, uzbuđenje pronalaska vrijedi svakog centa. To je kao ovisnost! I da, što se tiče vremena, može biti teško. Potpuno sam zanemario neke društvene događaje ili porodično vrijeme za dobar lov. Ali, znate, teško je objasniti tu privlačnost - potrebu da budem vani, da šetam po prirodi. Pokušavam uravnotežiti svoj život tako da imam vremena za sve. Kada sam tek počeo, izlazio bih barem 2-3 puta sedmično na oko 20 sati detekcije. Sada izlazim samo 1-2 puta u dvije sedmice i provodim oko 5-10 sati detektujući. Nije toliko mnogo u smislu novca - počeo sam s najjeftinijim, najjednostavnijim detektorom, a onda sam svake godine prelazio na nešto bolje. Možete lako početi sa 100 eura. Sve što vam treba je jednostavan detektor metala koji se može koristiti i lopata. Pronalaženje vremena je najteži dio", pojašnjava.

@warfinds 1912 says hello.. 😳 #WW1history #metaldetecting #fyp #dirtfishing #magnetfishing ♬ Hvitserk's choice - Trevor Morris

Na kraju razgovora, govorio je i o tome da li bi volio hobi prenijeti i u druge zemlje te iskusiti traganje sličnog tipa u drugim dijelovima Evrope.

"Jednom sam bio u Velikoj Britaniji gdje sam se bavio detektorskim radom. Želja definitivno postoji, ali za mene - još uvijek ima toliko toga za otkriti ovdje u Latviji, da nemam vremena ni energije da idem detektirati negdje drugo. Možda ću za par godina promijeniti mišljenje. Dok sam u centru pažnje, volio bih se lično zahvaliti svakome od vas iz Bosne i Hercegovine koji pratite moj sadržaj na Instagramu, TikToku i YouTubeu. Zaista mi puno znači! Jednom sam bio u Bosni i volio bih se jednog dana vratiti", zaključio je u razgovoru za Klix.ba Dāvis Šīre, mladić iz Latvije kojem je detekcija metala postala mnogo više od samog hobija.