Jesu li Dobrinjci "nacija za sebe": Priča o sarajevskom naselju kao simbolu kontrasta i nekog drugačijeg života

Iako nije živ, iza njega su ostale njegove riječi za sva vremena, kako to i bude kod takvih velikana. Tako je u jednom intervjuu Dobrinju definisao kao čudo, a za mještane vezao termin kampanilizma, odnosno naglašenog ponosa i ljubavi prema svom mjestu boravka.

Prolazeći ovim naseljem, uvidjet ćete kontrast zgrada izgrađenih u socijalističkom periodu, koje su odoljele "zubu vremena" i ratnim razaranjima, sa onima koji pripadaju novogradnji, ali i mnogo zelenih površina i šetača koji uživaju u proljetnim danima, ugostiteljskih objekata, trgovina, cvjećara...

Sličan kontrast u životu možete primijetiti i kod našeg sagovornika Mirze Softića koji je odrastao u centru glavnog bh. grada. Doselio se na Dobrinju prije 11 godina jednom spontanom odlukom.

"Otkako sam došao ovdje, vidio sam da su ljudi opušteniji, drugačije se živi, nema tolike užurbanosti. Život je ovdje bolji, pogotovo ako čovjek ima psa ili voli da šeta", naveo je Softić.

Pitali smo ga da li je Dobrinja "grad za sebe".

"Čuo sam da je Sidran izjavio, ne znam da li je istina, 'ti Dobrinjci su kao nacija', ali stvarno je tako. Zaista jeste grad u gradu. Ako vas posao ne veže, nikada ne morate otići u centar grada", odgovorio je on.

Još jedna od zanimljivosti jesu dijelovi naselja koji pripadaju Federaciji Bosne i Hercegovine, ali i Republici Srpskoj. Slična je situacija upravo kod Softića koji živi u zgradi koja pripada RS-u, a parking je dio FBiH. Tako je i sa jednim od obližnjih trgova.

Ipak, Softić nam kroz osmijeh govori da granice ne postoje za ljude i da nikada nije primijetio netrpeljivosti, osim zbog problema sa parkingom.

"Ovdje je i dalje bolja situacija nego u drugim dijelovima grada. Nema ni tolike gužve. Ovdje su autoškole i primijetio sam da često ljudima idu na živce, ali mora negdje i to biti", govori Softić kroz smijeh.