"Uglja se ne možemo odreći. Do sada je nedostatak struje nadoknađivano u nuklearnim elektranama, ali je sada jasno da se, kratkoročno gledano, Njemačka ne može odreći konvencionalne proizvodnje energije", izjavio je za Deutsche Welle prvi čovjek Unije njemačkih rudnika Franz-Josef Wodopia.
Bundestag je odlučio da rudnici od 2018. godine više neće dobivati subvencije države, ali to ne znači stavljanje lokota na njihova vrata. Sindikat rudarstva, hemijske industrije i energetike ima na umu i eventualnu privatizaciju. Toj opciji u prilog govori i rast cijene uglja na svjetskom tržištu.
"Prije nekoliko godina je u luke Amsterdama, Rotterdama ili Antwerpena stizao je uvozni ugalj po cijeni od 40 eura za tonu. Tada je i cijena prijevoza bila osjetno niža. U međuvremenu je tona otišla na više od 100 eura, što bitno mijenja stvari", izjavio je Wodopia.
U Njemačkoj i dalje ima bogatih nalazišta raznih vrsta uglja koje su vrlo tražene. Franz-Josef Wodopia smatra da se ta nalazišta već sada mogu eksploatirati uz konkurente cijene.
U blizini rurskog gradića Hamma, naprimjer, postoji ogromno nalazište koksa - oko 100 miliona tona te cijenjene vrste uglja. Privatnici su već izrazili zanimanje.
"Naravno, ugalj bi se morao koristiti u veoma modernim elektranama, s obzirom na to da će od 2013. biti znatno pooštreni propisi o emisiji štetnih plinova", rekao je Wodopia i dodao da je potrebno još nešto - politička volja.
On smatra da bi kompromis demokršćana i socijaldemokrata u Njemačkoj mogao utjecati i na promjenu oštrih propisa Evropske unije. Jer - uglja iz uvoza sigurno neće uvijek biti dovoljno.
"Nalazimo se na granici. Australska nalazišta ne mogu pratiti visoku potražnju, Indonezija više nije otkrivenje, već zemlja veoma zastupljena na svjetskom tržištu ugljena. Neke afričke zemlje imaju zalihe, no s njima ne sarađuje iz političkih razloga. Ako Kina i Indija nastave ovako da se razvijaju, i njima će trebati više uglja. U sljedećih desetak godina će cijene dalje rasti", ocijenio je Wodopia.
U opticaju je i ideja o rudniku namijenjenom isključivo istraživanjima i testiranju rudarske mehanizacije na kojoj njemački proizvođači zarade četiri milijarde eura godišnje - 90 posto od toga izvozom. Ovaj eksperimentalni rudnik ne bi prodavao ugalj, ali bi dobivao novac za testove.
